Sa juga Amerike dolazi nekoliko dominantnih glazbenih formi od kojih ospice dobijam od bluesa-valjda ga je bilo previše-i južnjačkog snake rocka. Tu mi se čak i povraća. Kings of Leone su valjda iz Tenneessiea koji se valjda piše ovako kako sam napisao. Nedjelja je i čuvam hrpu klinaca, definitivno nisam za analize, više bih onako usput nešto rekao-Kings of Leone su Strokes na jugu, tj. kroz retro punk Strokesa propuštena stupidna snake rock poetika. To ih čini dovoljno intrigantnim za slušanje koje u mom slučaju zbog idiosinkrazija koje osjećam prema toj vrsti glazbe-biće da sam se u ranoj mladosti svime time pretrovao pa to jednostavno više ne ide u mene-daklem kod mene neće biti ponovljeno, no generalno gledano vrijedni su pozornosti, duhoviti su u smislu da su glazbenim rješenjima infantilizirali onu odurnu south macho svjetonazornu kenjažu. Nitko ne piša po spomeniku kao djeca samo što su se maybe ova djeca malo previše približila spomeniku pa su iz posla izašli takvi da ih je sada teško razlikovati od spomenika po kojem su pišali.