Premda im se album tako gromko zove "American Whip" , a na njemu je skladba "Alzheimers" (ta je i najjača na albumu), bračni dvojac s Long Islanda Joy Zipper nije me uspio zavarati. Naime, Vinny Cafiso i Tabitha Tindale, ruku bih dao, uživatelji su dobrog moralnog odgoja, uravnotežene prehrane, a iza njihovih "kromiranih osmijeha" kriju se po trideset i dva bijela zuba. Pa im niti pjesme ne mogu biti drugačije - one se događaju na čistim, prozračnim i dobro osvjetljenim mjestima. A na takvim se mjestima, uči nas veliki američki prozaik Don DeLillo, rijetko događa nešto zanimljivo. Joy Zipper rade visokostilizirani pop, mekanog space ozračja, a utjecaje Briana Wilsona i mekanijeg odvjetka krautrocka primili su iz druge ruke - od grupa Stereolab i Air. U konačnici, njihov treći album "American Whip" da se sasvim lijepo slušati, ako niste zadrti poput mene. Jednostavno, ne dam se impresionirati "umjetnicima" koji biraju note i riječi boje papira na kojima su zapisane.