Joey Ramone preminuo je od raka 15. travnja prošle godine, usred snimanja pjesama za prvi samostalni album. Zato nisam posve siguran na koji je način zgotovljen post-mortem nazvan "Don't Worry About Me". No jedno je sigurno - on nije razočarenje. Joey i njegovi The Ramones svojevremeno su opjevali kraj rock-simfonijama kakve su harale radijskim eterom prve polovice sedamdesetih. Od deset minuta razvlačenja i mantranja, Joey i društvo znali su uraditi pet ili više osunčanih punk-rock komada. Uostalom, i bacanje televizora kroz prozor tada se činilo boljom zabavom od pjesama grupe Yes, recimo. Osim što su svojim imidžom i ispadima utjelovili autentične ulične zabavljače, The Ramones su zadužili povijest rock and rolla sjajnim nastupnim albumima "The Ramones", "Leave Home", "Rocket To Russia", "Road To Ruin". Tijekom devedesetih, Joey je uglavnom održavao uspomenu na The Ramones brojnim turnejama i prigodnim nastupima na ljetnim festivalima. Daleke je 1994. on objelodanio solo-EP "In A Family Way". Zato još više iznenađuje to što se odlučio na samostalnu ploču, jer se činilo da je digao ruke od takvog posla. Bilo kako bilo, dok su The Ramones svirali Punk-rock, Joey je napravio punk-Rock ploču. Čvrstu, jednostavnu, dobru. Prateći band je sjajan (Captain Sensible, bivši del-Lord Frank Funaro, stari compadre Tommy Erdelyi itd.), a najzanimljivije su obrade - "What A Wonderful World" (znana iz Armstrongove izvedbe) i "1969" (klasik The Stoogesa). On je i na samrti svoj posao radio bolje od većine današnjih punk-sumnjivaca koji haraju top listama.