Haskellova karijera možda je romantični primjer traženja sebe u umjetnosti, možda će netko u svemu tome naći poticajne nemire i lutanja... ja sam mišljenja da on jednostavno ne zna stvoriti autentičnu, svoju pjesmu. Povijesti rocka and rolla zanimljiv je po činjenici da je odradio vokale na ploči "Lizard" grupe King Crimson, no nikada nije pjevao u živo s grupom i "enigmatičan" je većini vjernih poklonika Crimsona. Sve se to zbivalo u vremenu kada je, krajem šezdesetih, prijateljevao s Robertom Frippom. Tada je Haskell okušao sreću i u sastavima The League Of Gentlemen, The Quotations i The Fleur De Lys. Potom se okrenuo kantautorskoj karijeri. I u njoj su zanimljiviji ljudi s kojima je radio od njegova pjesmotvoračkog umijeća. Tim Hardin i Van Morrison prvi su među njima. Od 1969. naovamo Gordon Haskell je nanizao šest solo ploča. "Harry's Bar", čini se, ne odstupa od već uhodanog easy-listening folka, prošaranog (uh...) progresivom. Riječ je o beskrvnoj ploči koja bi mogla zadovoljiti ponekog ocvalog "rockera", danas vlasnika brokerske tvrtke. Savršeni background za vožnju novim, jarko crvenim ferrarijem.