JAWBREAKER / Etc.

Da odmah raščistimo: nema nikakve dvojbe kako je «Etc.» simpatična, ali isključivo kolekcionarska i informativna obaveza za fanove prije nekoliko godina rasformirane trojke, no jednako tako je nepobitno da se Jawbreaker ne mogu (re)valorizirati samo na osnovu ovih «otpadaka». Jawbreaker su možda zapravo i bili samo običan i skroman punk rock trio, no uz sav rizik da zazvučim pompozno i više subjektivno nego što je to zdravo i poželjno, reći ću da su za mene Adam, Blake i Chris prvenstveno bili BAND. Pod tim mislim na endemski entitet pred čijim se sklopom duha, razuma, emocija, strasti i inovativnosti morate pokloniti i pred čijim udarom zaboravljate na sve vlastite «to-je-samo-muzika» obrambene mehanizme; nešto što rijetko nastaje, a još rjeđe izdrži određeni period u «zvjezdanom» kontinuitetu- moguće paralele su The Smiths, Joy Division, R.E.M. u svom zenitu ili The Velvet Underground na prva tri albuma. Neću sada gurati sondu u svaki kutak Jawbreaker svijeta, već samo reći da iako sa svojih 28 godina nisam oplovio sva mora i prehodao sve planine svijeta, imam pravo zaključiti kako su se u pjesmarici Blakea Schwarzenbacha našli stihovi prikladni za sva stanja i sve situacije koje čovjeka mogu zadesiti (znate, Kerouacova recitacija iz «Lonesome Traveler» nije slučajno završila na kraju njihove «Condition Oakland»). Ova posthumna kompilacija rijetkih i neobjavljenih snimaka je nepobitno trapava i osim rijetkih trenutaka («Sea Foam Green», dolične/odlične obrade R.E.M. i Psychedelic Furs) zaboravljiva, no niti jedna od ovdje predstavljenih pjesama, kako god gruba i nedorađena bila (npr. nezgrapan medley U2/Misfits/Vapors) ne može baciti sjenu na ono što su Jawbreaker bili i stvorili. «Etc.» nije bitan. Kapa dolje.