Svojevremeno je Ryan Adams, čudo od djeteta, pokrenuo "prokleti country band" zato što je "punk rock težak za pjevanje". Whiskeytown su bili ultimativni country-rock "lažnjak" generacije stasale na pjesmama Nirvane. Band je prestao postojati prije dvije godine, a naš hiperaktivni Ryan dao se u solo vode, nanizavši do danas već treću samostalnu ploču. Prvijencem nazvanim "Heartbreaker" pobrao je hvalospjeve kritike i stekao naklonost publike. Moćni egzorcistički folk prve ploče imao je nešto što slijedeći album "Gold" nije - vjerodostojnost, tu neraskidivu vezu između pjesme i njezina stvaratelja. "Gold" je ciljao biti velikom (čitaj: glomaznom) pločom na način rocka sedamdesetih ("long hair, dope smoking rock and roll"), svim svojim osobinama - moćnom produkcijom Ethana Jonesa, minutažom, pjesmama u kojima se prepliću rhytam & blues, jazz, gospel, folk, rock. On to i jest. Sjajno odrađena ploča kojoj u konačnici nedostaje spontanosti i srčanosti ranijih Adamsovih pjesama. On je zauzeo pozu velikog rockera, a njegova je bahatost i bezobrazluk na koncertima (ispadi, vrijeđanje publike i sl.) i u medijima (toliko je bezrazložno hvalio Alanis Morrissette i Eltona Johna po rock glasilima da je to postalo iritantno, npr.) jasno pokazala da je dečko ipak malo pretjerao i da mu je slava pojela mozak i dušu (album se i jako dobro prodavao, usput). Poput svog junaka Grama Parsonsa, i Adams je, na koncu, postao autorom velikih pjesama, ali i osobom s kojom se baš ne provode nedjeljna popodneva uz kavicu. Ako je vjerovati glasinama, on je poslije albuma "Gold" proveo dosta vremena u studiju, usnimivši s različitim pratnjama pjesama za čak četiri ploče(!?). Ipak, iz te "oluje ideja" u njegovu su Lost Highwayu za sada pristali na zbirku, hm, demosa nazvanu "Demolition". U autora Adamsova kalibra, međutim, i takve su nerazrađene pjesme blagoslovljeni rock i country rock komadi i u većem je dijelu albuma teško razaznati da nije riječ o službenim studijskim tvorevinama. Čak štoviše, pjesme poput uvodne "Nuclear" ili pak "Starting To Hurts" nesumnjivo su među njegovim skladateljskim vrhuncima. Kao i na prethodnim solo pločama, Adams opet osvaja raznovrsnošću vokalne frazeologije. Primjerice u prekrasnoj "Cry On Demand" pjeva kao pljunuti John Grant iz The Czarsa. Veći dio albuma zvukom se ugnijezdio između najboljih ploča Whiskeytowna ("Stranger's Almanac", "Pneumonia") i albuma "Heartbreaker". U prijevodu: krasna ploča! Ako se mene pita, uz bok albumu "Heartbreaker"! Da, spomenut ću se još jedanput Grama Parsonsa. Sada je posve jasno da je, kao i on, i Ryan Adams tek svojim pjesmama zavrijedio Božju milost.