Trio Coptic Light je neka vrsta underground supergrupe kojoj pedigre daje činjenica da su njeni članovi svojevremeno ostavili traga u Bitch Magnet, Storm & Stress i Antioch Arrow. Priznajem kako sam posegnuo za njima isključivo zbog toga što me zanimalo što danas zaokuplja Jona Finea, čovjeka čija je gitara ispunila albume mojih vječnih favorita Bitch Magnet. Na albumu CL nećete naći «Motor» ili «Sea Of Pearls», no zato jeke hektične dekonstrukcije Storm & Stress i kaotičnosti Antioch Arrow ima napretek. Za hvatanje koordinata unutar kojih CL operiraju potrebno se vratiti nekih 10 godina unatrag. CL su ovdje da nas podsjete na 1995/1996., vrijeme kada su Don Caballero izdali svoj drugi album, a diverzije Jim O'Rourkea postale najtraženija roba. U tom su periodu bandovi eksperimenta i disharmonije vrebali iza svakog ugla, a CL se danas kada smo odradili čak i taj postmodernizam doimaju tek kao simpatična relikvija. Svoju posvetu tim danima slave postnoiserske geometrije, CL su odradili korektno, unutar zadanih mjera i kotnih crta i... pa... to je otprilike to. Bez nekog posebnog uzbuđenja i tenzije, u 45 minuta razvukli su 3 pjesme u kojima su poštovani svi standardi žanra. Tako uvodna «Mix The Races» počinje kao uštimavanje The Lounge Lizards, a kasnije se nakon maničnog teturanja i gimnastike Captain Beefhearta u njoj na nekoliko mjesta zapale buktinje koje je teško poloviti, a kamoli ugasiti. «The Horse» je pak samo(za)dovoljno čeprkanje, prazan hod i uzimanje zraka za završnu «Eat It High School», pravo poliritmično čačkanje i propisno čerečenje po svim pravilima igre, no čijih zadnjih 6-7 minuta «ambijentalnosti» ipak možete komotno izrezati i baciti u smeće. Naravno, kako to već ide, CL pretjeruju u svojoj potrazi za «izgubljenim akordima», često se gube u tehniciranju i tada ne djeluju kao grupa, već kao skup raštrkanih instrumenata, no... hm... u tome i je poanta. Na kraju krajeva, ovakva glazba niti ne služi za vježbanje pop harmonija i zapisivanje refrena. Uglavnom: eklektično, nervozno, ponegdje hiperaktivno a ponegdje smirujuće, ali na kraju samo solidno.