Petoročlani bruklinski sastav eruditskih predznaka. To bi u ovom slučaju trebalo značiti da su se u dušinoj samoposluzi između vlastitih iskustava s osobnim putima do njih i tuđih načina obrade stanja sličnih onima koje su okusili na svojoj koži Clap Your Hands...odlučili za ovaj drugi način. Prvo su dakle rekli hop pa skočili. Inače pametna strategija nije to nužno uvijek: mogli bi biti naporni svima koji su se svojedobno ispreslušavali Talking Headsa, osim ako nisu beznadežno nostalgični pa im ovo kompiliranje byrnesovskih shema i modela dođe umjesto prelistavanja albuma sa sličicama iz neprežaljene mladosti. Kako zadnjih mjeseci i godina imamo čast nazočiti pravoj poplavi pozivanja na slavnu prošlost simpatične mrcine znane pod kodnim imenom rock'n'roll, nema nas malo kojima ovakve stvari idu i više nego samo malo-na živce. Bez ikakve su sumnje jedna do dvije stvari: Clap Your Hands...mogli bi dobiti odlične kritike-neke već jesu, zapravo, a o tome koliko vam može biti zanimljivo ili nezanimljivo njihovo rolanje vremeplovom siguran sam da ćete sami odlučiti. Glazba je magična stvar, ne znaš što će se dogoditi sve dok sam ne čuješ bend, ona je svoj parfem. Koji se, a to stvar i čini tako zanimljivom, hoće okrenuti na govno. Da nisu od ove posljednje, fekalofilične fele, dokazuju npr. komadima poput 'Is This Home On Ice', šteta što se radi o rijetkim proplamsajima vlastitog jezika. Po svemu ostalom ovaj bi album mogli uvrstiti među gomilu cd-ova koji kao da se nadmeću u zagonetnoj disciplini: bacanju glazbenih lektira u dalj. S te točke gledano Clap Your Hands...su se na tom fiktivnom natjecanju zanimljivo ponašali, imat ćete povremeno osjećaj kako umjesto u dalj, oni lektire bacaju sebi pod noge. Budući da su im Headsi dominantni u tom smislu, mi ih potpuno razumijemo.