Nakon prošlogodišnjeg obećavajućeg mini albuma «Love The Cup» snimljenog u Americi, Sons And Daughters su nedavno objelodanili svoj prvi, pravi, sjajni album. Zove se «The Repulsion Box» i drugačiji je od svega što se nudi u katalogu etikete Domino. Sinovi I Kćeri su kvintet iz Glasgowa koji se drži srčanog pristupa pjesmama, «hlebinskog» tretiranja glazbala i «poezije nečistoga» s gazištem u američkoj gotici. Katkada podsjećaju na zamišljeni session Catpower, Lou Barlowa i White Stripesa («Medicine»), povremeno na Violent Femmese koji praše psychobilly Luxa Interiora («Red Reciever»), a nekada, bogami, i na «garažnu» PJ Harvey («Dance Me In»). Zaštitni znak banda jesu neobuzdana gitaristica i pjevačica Adele Bethel, te Ailidh Lennon, koja svojom mandolinom radi nevjerojatne i efektne melodijske «pljuskove». Ako se mene pita, Sons And Daughters su baš ono što treba otočkom rocku - injekcija spontanosti, neusiljenosti i sirovosti. Kako ondje takva uloga već u pravilu pripada nježnijem spolu (muškarci iz svijeta glazbe imaju previše posla oko frizura i inih modnih detalja), ostaje mi tek ustvrditi da su PJ Harvey i Holly Golightly u Adele i Ailidh dobile ozbiljnu konkurenciju. (P.S. Iz ponude otočkog rocka vrijedi poslušati i amerikanizirani dvojac The Havenots - solidni album «Never Say Goodnight», te meni omiljene Škote Idlewild - njihov novi album «Warning /Promises» , istina, povremeno šteka, no u cjelini drži vodu.)