Na spomen sastava The Posies prva asocijacija je «Frosting On The Beater». S pravom. Npr., u mom izboru to je jedna od deset najboljih power-pop ploča svih vremena! Istovremeno, riječ je o pravoj deliciji iz producentske radionice veterana Dona Fleminga - na koljena obarajući spoj profinjene osjećajnosti i visoko kalibriranih gitara. Uostalom, zbog takvih je kvaliteta Alex Chilton vjerojatno i unovačio Jona Auera i Kena Stringfellowa u svoje reformirane Big Star. Auer i Stringfellow privremeno su se razišli nakon albuma «Success». Bilo je to prije šest godina. U međuvremenu su odsvirali pokoji zajednički koncert, gurali svoje solo karijere i držali fanove u neizvjesnosti oko ponovnog okupljanja The Posiesa. Na žalost, «Every Kind Of Light» nije ispao vrijedan tog slatkog iščekivanja. Malo je skladbi koje imaju dinamiku gustog, granitnog «Frosting On The Beater» (uočio sam otprve «All In A Days Work»), a puno je više onih koje podsjećaju na zbrkani, premda simpatični album «Dear 23». Možda je razlog tome što su Ken i Jon stariji i srca su im hladnija, a možda je «kemija» jednostavno netragom nestala. Bilo kako bilo, «Every Kind Of Light» je kolekcija pjesama s povremenim bljeskovima nadahnuća, nakon koje ćemo The Posies i dalje pamtiti po jednom čudu od albuma. (P.S. Slično je i s pločama «Nobody's Darlings» alt. country skupine Lucero, te «Here's What You Should Do» power-popera i dilanofila Jeffa Caudilla.)