"Bijeli dečko" se vratio, zaboravio svoju tužnu epizodu sa bivšom djevojkom, koja je rezultirala ostavila me-pijem-bolje da sam mrtav albumom "Sea Change". Epizodom toliko osobnom da je opjevana Justine Fleischmen u BLUR-ovoj epizodi "13" epizodna uloga. Od tog vremena naš plavi anđeo se oženio, dobio dijete, pa si možete predpostaviti kako "Guero" u produkciji DUST BROTHERS-a zvuči. Veselo, šareno, sjetno, razigrano, otkačeno, rasplesano, neuhvatljivo barem kao upola "Odelay", od kojeg je, koliko to nevjerojatno zvuči, prošlo već cijelo desetljeće. "Missing" je obojana u žuto-plavu boju Gilbertovog Brazila, poput nekog šlagera iz puno nevinijih vremena, dok je naslovna "Guero" prava old-schol hip-hop poslastica kao mlada sestra blizanka "Where It's At". "Chain Reaction" podsjeća na vrijeme Beckove opsesije Princeom, koja je opjevana u "Midnite Vultures", glas provučen kroz vocoder, semplovi koji se izmjenjuju iz sekunde u sekundu. "Black Tambourine" ima bas liniu U2 i njihovog "The Fly", što je možda korak unazad, ali je zato uvodna "E-Pro", koji krasi gitarski rif nekog southern-rock bend, otkačena, zarazna kao uostalom i cijeli album. Poput pravog malog vremenskog putovanja kroz glazbenu prošlost i sve njene pop puteljke, ovaj album je izvor čistog zadovoljstva, obratite pažnju i nećete požaliti.