Nikad ne znaš s tim Britancima. Kada očekuješ da snime dobar album, oni snime totalni drek, a kada ne očekuješ ništa...iznenadiš se. Da se razumijemo odmah na početku nije posljednji album DOVESA bio totalni promašaj, ali bila je to skupina polupjesama koje su me uglavnom ostavljale ravnodušnim. Ali sa "Some Cities" nemam taj problem, iako to nije album koji će vas raspametiti, nego je to 11 pop pjesama za kakve bi Chris Martin donirao vlastitu suprugu. Mrvica Robert Smithove melankolije pomiješana sa puno, puno nostalgije i tuge i gitarama koje pišu lijepe i nježne melodije. "Almost Forget Myself" bi tako bez problema mogla biti jedna ELBOW pjesma, što znači da imaju zajednički zvuk, ali i zajednički grad koji očigledno još uvijek ima dovoljno glazbenih aduta. Jednostavno "Some Cities" je osvojio moje srce, album je to prepun prijateljskih pjesama, uz koje bi slobodno otvarao oči svako jutro, plesao posljednje snetiše na kraju subotnjih izlazaka, pjesme koje bi trebala zavladati svih eterima prije nego nas sve zahvti još jedna COLDPLAYmania. Jer unatoč tome što je ovo jedna osobna ploča, elegijskih refrena, poput izolacije koju si sami nametnete, "Some Cities" je očaravajući komad glazbe. Krhko na trenutke poput nekad davnih JOY DIVISION ljepota, ali hrabra i gotovo toliko jednostavna kao što smo nekoć to očekivali od svakog novog izdanja BETA BAND.