Izgleda da je jedino običan čovjek sam. Junaci se uvijek imaju na koga osloniti. Tako je i s Dylanom Dogom: pored njega je (uvijek) Groucho Marx, nastao po uzoru na lik i djelo filmske braće istog prezimena. On Dylanu dobacuje jednakim intenzitetom šale i revolvere-ove prve naš junak jedva podnosi, dok su mu dobačene pucaljke puno puta spasile glavu. Pored njega često je i očinska figura inspektora Blocha, koji mu je bio nadređeni u vrijeme dok je bio bobby u Scotland Yardu. To je opori, skeptični lik, koji se (po vlastitim riječima) nije nasmijao od 1947-me, a strpljenje je izgubio još dvije godine prije. Kao najezoteričniji savjetodavac pojavljuje se engleski lord i snob H.G.Welles (svaka sličnost sa glasovitim piscem znanstvene fantastike nije slučajna). Tu su naravno i gomile žena, koje Dylan Dog zavodi doslovce iz epizode u epizodu. No samo dvije su mu zarobile srce: Morgana, junakinja istoimene epizode, koja mu stalno izmiče, i Brie Daniels, koju je upoznao u stripu pod imenom Uspomene Nevidljivog i koja će mu umrijeti na rukama, savladana od demona pred kojim će i Dylan biti nemoćan: od virusa AIDS-a. Protiv Dylana Doga je generalno zlo, transcendentalno, metafizičko, okultno. Lepeza manifestiranih otjelotvorenja proteže se od vampira, vukodlaka, zombija, pripadnika kojekakvih suludih prastarih tajanstvenih sekti, pa do samih esencija mračnih sila starih i jakih kao svijet. Auru stvarnosnog ta dijabolična sfera dobija kroz ekstremne političke pokrete (nacizam), stavove (rasizam), i geste (manijakalna ubojstva koja su postala naša svakodnevica). Na kraju tog lanca su znanstvenici, čiji eksperimenti u ime tzv. viših ciljeva zauzimaju prvo mjesto po količini zla. Tako da njegov najveći neprijatelj ima akademsku titulu, doktor je i zove se Xabaras. Tvorci Dylana Doga su scenarista Tiziano Sclavi i crtač Claudio Villa, koji je radio sve naslovnice do 41. broja. No, kvaliteta oscilira, jer je u izradbi sudjelovalo nekoliko crtača. One epizode koje su radili Corrado Roi, Claudio Castelli i Angelo Stano su majstorske i mogu vam pružiti istinski estetski užitak; solidne su i storije crtane od Luiggija Piccatte, dok su one koje su radili Ambrosini, Montanari & Grassani tek prosjek čija je konzumacija nešto malo iznad pukog ubijanja vremena. Strip je dobrano naslonjen na mnoge poznate horrore i SF filmove tipa Terminator, Poltergeist, Momci iz Brazila isl., a u epizodi Alfa i Omega briljantno je umetnut završni monolog Rutgera Hauera iz Istrebljivača. Sam Dylan inspirativan je lik. Ljudi poput njega danas gotovo da i nema. U vremenu u kojemu je ideal istosti dostigao apsurdne razmjere, kao kakav stranac izgleda čovjek koji brižno njeguje vlastite arhaičnosti. I bori protiv zla za samo 50 funti dnevno. Plus troškovi, naravno.