Duhovita, gotovo cinična poruka da je u vrijeme strahovlade jednog vojno-političkog mogula kao što je svojedobno bio Rim, bilo moguće sačuvati neovisnost samo ako lokalni druid vlada umijećem spravljanja čarobnoga napitka, od kojega postaješ nevjerojatno snažnim i hrabrim ratnikom, nipošto nije jedina a bogme ni posljednja dodirna točka ovoga stripa sa današnjim svijetom. Na stranu i činjenica da su pojedini likovi posudili lica od filmskih zvijezda Seana Connerya ili Gregorya Pecka. Osnovni komentar na ovu bizarnu suvremenost kojoj imamo priliku nazočiti, sa svim njenim apsurdnim atletikama i postovima za oblikovanje duše i tijela, neprikriveni je hedonizam i gotovo rabelaisovsko uživanje u svim manifestacijama života, kojima se glavni likovi ovoga stripa prepuštaju do daske. Čak i Fidofiks, prvi ekološki svjestan pas, koji provodi dane u romantičnim njuškanjima cvijeća, toliko je osjećajan da plače kada netko sruši stablo! Dostatno je vidjeti vatricu u zadnjem kvadratu svake epizode, ražanj i vepra na njoj, te tu scenu komparirati sa dijetalnim aspektom vlastite svakodnevice-samo si korak od pitanja: tko je ovdje karikatura, mi ili ove bezbrižne izjelice i ispičuture? Dvojica Francuza, scenarista Rene Goscinny (otac Taličnog Toma ili Lucky Lukea i Oumpahpaha) i crtač Alberto Uderzo (koji je prve stripove objavljivao već u trinaestoj godini) stoje iza planetarnog uspjeha «Asteriksa». U ovih četrdeset i nešto godina koliko je na sceni, ovoga se stripa prodalo u preko 200 milijuna primjeraka i prevelo na više od sto jezika. Zamišljen kao tipični historijski strip preko kojega su se slale određene šale i poruke vlastitoj suvremenosti, rađen je tako pomno da je, koliko je to bilo moguće: svaki prizor, počev od uniforme rimskih vojnika, pa sve do velikih eksterijera (pogledajte samo kako je vjerno rekonstruiran Rim), gotovo fascinantno autentičan. O čemu se radi? Svaka epizoda počinje jednostavnim uvodom, malom opaskom na stranicama velike i zvanične historije: «Godina je 50. prije Krista. Rimljani su okupirali cijelu Galiju...Cijelu? Ne! Jedno selo nepobjedivih Gala još se odupire osvajaču.» Glavni likovi, Asteriks i Obeliks rađeni su u poznatom maniru komičnih prosedea; jedan je lukav, ratoboran i malen, drugi je infantilan, ogroman i strahovito snažan. Prvome je da bi se uspješno suprotstavio osvajaču potreban čarobni napitak, drugome ga se brani piti jer je kao mali upao u kazan pun tog famoznog tajnog oružja Gala protiv kolonizacije. Iz tog kontrasta, naravno, izvire čitav niz komičnih situacija. Dijalozi pršte opaskama, aluzijama, ismijavanjima mana i specifičnosti pojedinih naroda (dva prijatelja u svojim avanturama obilaze tadašnji poznati svijet). I sve to bez imalo zlobe, jednostavno pukom snagom vlastita vitaliteta!