The Concretes su The Cardigans nasukani na čvrsti i nepopustljivi indie pop stav (riječ je o oktetu iz Stockholma u Švedskoj, započeli su još daleke 1995. kao ženski trio!?).Hoću reći da su u konkretizaciji svojih pop ideala hrabriji i zanimljiviji od megapopularnih zemljaka. No da ne bi bilo zabune, The Concretes su mali, neambiciozni band u cijelosti zaokupljen persiflažom američkih i britanskih utjecaja. U rasponu od Mazzy Star, Velveta i Lune do The Sundays, Belle And Sebastian ili Drakea. Zvukom banda dominira bogatstvo glazbala i najfiniji reverb vokala Victorije Bergsman, frapantno sličan vokalu plemenite paisley underground muze Hope Sandoval. Glas je to neizrecive blagosti koji odmah zatire svaku sumnju u iskrenost namjera The Concretesa. Oni su u svom "presvlačenju" i katkada ironijskom zaogrtanju uzora nadahnuti, simpatični i neposredni, pa im se sitni grijesi krađe instrumentalnih i vokalnih fraza opraštaju odmah, na mjestu. Tako su "Say Something New", "New Friend" i "Diana Ross" psycho-pop komadi a la Mazzy Star, "Seems Fine" su pljunuti The Sundays s dodatkom puhača, a "This One's For You" astralni je folk kakav su davno radili Van Morrison i Nick Drake. "Concretes" je prvi pravi album banda, objelodanjen je na vlastitoj etiketi i nastao je nakon serije EP-a (ta ih "extended play" forma čini bliskima Belle And Sebastian). Provjerite sami daje li on za pravo Uncutovu recenzentu da o njima napiše: "The Best Thing To Come Out Of Sweden For A While...Apart From Porn". Moje je mišljenje kako su The Concretes i sjajni kantautor Nikolai Dunger trenutačno najjači Švedi u svijetu popularne glazbe.