Poslije prva dva izvrsno ocijenjena albuma, kako kod glatbene kritike tako i od starijih kolega autora (Elvis Costello), Ron Sexsmith je ove godine izbacio novi dugosvirajuci projekt "Whereabouts". Oni koji su ga slušali i zavoljeli znaju da njegova glazba ne nudi nekakve bitne pomake, miješanje stilova ili pretencioznu artificijelnost, vec naprotiv pitke, pjevne, milozvucne pjesme protkane melankolijom i vrlo prepoznatljivim Sexsmithovim pospanim glasom. Taj spoj jednostavnosti, klasicnog singer-songwriter ozracja i popa je poseban, te je Ron Sexsmith jedno od najljepših otkrica 90-ih godina i glazbeni zalog za buducnost. To potvrduje i "Whereabouts"! I ovog puta je Sexsmith donio oko 30-ak grubo udešenih pjesama koje su od pocetka djelovale veselo i poletno, da bi zatim zajedno sa svojim stalnim producentima Mitchell Froomom i Tchad Blakeom, isproducirali, ispeglali i sredili 12 pjesama koje su ušle na album. To peglanje i produciranje, da bi se dobio što prijemciviji album, je možda najveci pomak u odnosu na prethodne albume. I još nešto, album odiše nekakvom specificnom "Beatles" atmosferom.
No, krenimo redom! Album otvaraju laganice "Still Mine" i "Right About Now" (koja me podsjeca na lagane soul pjesme 70-ih), "Must Have Heard It Wrong" je jedna, i po zvuku i po tekstu, klasicna Sexsmithova pjesma u stilu prošlih albuma. "Riverbed" je jedna od mojih favorita albuma. Prekrasna balada instrumentalno naadopunjena suptilnim prožimanjem banjoa, klarineta i violina. "Feel For You" je pjesma malo bržeg tempa i Sexsmithovog tekstualnog propitivanja samoga sebe glede emocija. "In A Flash" je jedna nježna, lagana "uspavanka" i još jedan od mojih favorita. "Idiot Boy" je pjesma za koju sam Sexsmith kaže: "Kada sam ju napisao trebala je zvuciti kao country pjesma, ali kada je Mitchell Froom cuo glazbene meduprijelaze izmedu strofa pjesme, odlucio je od nje napraviti pjesmu tipa McCartney-Wings pjesama, u stilu - dvije pjesme u jednoj!". Slijedi "Beautiful View" sa pompoznim gudackim uvodom i malo bržim tempom. "One Grey Morning" je takoder jedna od pjesama koje me podsjecaju na McCartney-Beatles "Štih", južnjacka koracnica uz opet prelijepi zvuk klarineta (Aaron Heick je krivac tog zvuka, a na albumu još svira pikolo i engleski rog!?). Vrlo zgodna pjesma. "Doomed" je još jedna lagana, pospana balada. "Every Passing Day" (tu se pojavljuje pikolo), favorit! Album zakljucuju "Seem To Recall" kao jedna od najboljih pjesama albuma! Neka živi Ron Sexsmith, bog pop-melankolije!