Drugi album mlađahnog kvarteta Rogue Wave je zapis Evan Danda zaglavljenog u Aucklandu 1986. ili možda još prikladnije: glasan poljubac Spoon i The Jayhawks. Na tromeđi vižljastog indie popa, meštrije pjesmoklepstva i «regularnog rocka», ovi momci konstruiraju svoje tople i prskave melodije nošene koleričnim vokalom Zacha Rougea. Unatoč tome što na površini djeluju krhko i lomljivo, pjesme Rogue Wave imaju dubinu, jak emocionalni intenzitet i čvrstu bazu. Tako kozelekoidnoj «California» ili živahnosti «10:1» neće naštetiti ukoliko se iznad njih upale mikroskopi ili jaki reflektori. Dirljivost «You» ili «Love's Lost Guarantee» pak bez problema parira temama iz pjesmarice American Music Club, a «Publish My Love» je jedna od najljepših pjesama koje sam čuo ove godine. Njen «hrabri romantizam» i ugođaj sanjivosti utkani u kompleksan aranžman u zadane četiri minute prelaze granice popa na onako kako je to ponekad uspijevalo The Verlaines. Intimna no ne i hermetična, glazba Rogue Wave počiva na preklapanju strasti i ugođaja blaženstva. Na nešto slično može se naići u radovima Go-Betweens ili Yo La Tengo, suptilnih i pametnih bandova kojima se uz silno baratanje emocijama niti pod razno nije mogao zalomiti trenutak banalnosti ili patetike. U ovih četrdeset minuta se kroz niz bljeskova smjenjuju sve boje spektra i band vodi slušatelja od omorine preko pokojeg hladnog prodora do uljudne topline babljeg ljeta. Fino uigrane i baždarene gitare, «snuždena» lirika i mekani «sobni» senzibilitet «Descended Like Vultures» su garancija nezaboravnog putovanja do galaksija skrivenih u našim glavama. Netko je jednom rekao: expressway to yr. skull. Iznenađenje godine.