Sa svojim prvim istupima, The Dirty Three su naprosto zapanjili svakoga tko je imao volje i želje stati na megdan njihovom kolopletu jecaja violine, razbarušenih bubnjeva i letargičnih plinkova gitare. Teško je bilo odoljeti tim romantičnim epovima i ne progutati pokoju knedlu uz hipnotičke "Everything's Fucked" ili "Black Tide" (onaj tko je imao sreću svjedočiti njihovom nastupu uživo zna što želim reći). Band je u par godina iz rukava isporučio impresivan niz albuma čija je krivulja dosegla gornju točku sa briljantnim "Whatever You Love, You Are". Poslije tog očitog dostizanja kreativnih vrhunaca, grupi je preostalo da održi kondiciju i dostojanstveno ostari, a to baš i nije lagan zadatak. Nakon blagog tapkanja zvanog "She Has No Strings Apollo", niza samostalnih projekata i kolaboracija članova banda, TD3 su sada po prvi put u karijeri odlučili stati na loptu. Za band impulsa i "trenutka" kao što su TD3 taj je potez bio riskantan, no i nužan. Band je shvatio da višeminutno crescendo/decrescendo odmatanje pjesama nije jedino oružje koje posjeduje. "Cinder" je tako pun šarmantnih kratkih krokija, te ukrašen gostujućim vokalima (Sally Timms, Chan Marshall/Cat Power u "Great Waves" koja evocira sjajan "Moon Pix" gdje su joj pobočnici bili upravo članovi TD3) i zapanjujuće prostranim spektrom ugođaja. Band se tako u amplitudama gipko kreće od dremljive omame do poskakivanja nad žeravicom. Po potrebi živahan ili zagasito melankoličan, band je kroz poigravanje sa atmosferom i konstrukcijom pjesme pronašao nove doze goriva i inspiracije. TD3 više nego ikada prije idu u širinu i pipaju do kuda može ići međuigra njihovog skromnog instrumentarija. "Cinder" tako na lepezi nudi tihu kontemplativnost "Amy", uljudne i efektne klavijature na "She Passed Through", ali i odrješitost "The Zither Player", reinterpretaciju motiva Felix Lajka (čiji album "Felix Lajko es Zenekara" svesrdno preporučam). Jim, Warren i Mick na ovom albumu gotovo u svakoj pjesmi mijenjaju odoru, no sve im podjednako dobro pristaju. S nešto manje tenzije, više dinamike i podjednako mnogo topline, TD3 su 2005. onaj isti band kojeg ste zavoljeli prije 10 ili 5 godina. Prigušite svjetlo, duboko izdahnite, otvorite vrata uvodnoj "Ever Since" i uvjerite se u to i sami. Ugodan i upečatljiv album.