Norveški trio Noxagt predvodi Kjetil D Brandstal, stari bukač koji već godinama oduševljava magove kao što su Thurston Moore i Bruce Russell iz Dead C. Isti su Kjetilu dali mnogo povjerenja i objavljivali mu radove na svojim etikatama (Ecstatic Peace, Corpus Hermeticum) te mu tako već u startu digli rejting u free noise/experimental krugovima. Nov Kjetilov projekt Noxagt je vrlo ekstreman i težak band, a instrumentarij trojke je daleko od standardne rockerske postave. Naime, ovdje se kasape bubnjevi, bas i viola, a nekonvencionalnost postave još je upečatljivija kada se uzme u obzir da band podiže impozantnu količinu halabuke. Noxagt se kreću u istim gabaritima kao kolege Lightning Bolt, no tamo gdje LB ubrzaju tempo i povuku prema nekim naznakama melodije, Noxagt stoje na mjestu, forsiraju disonantnost, te stavljaju naglasak na dodatni presing poigravajući se s masivnošću. No, Noxagt se ne bave pasivnim podizanjem buke, već se dobro oznoje slažući te silne lego kockice opakih decibela. Pritisak na ovom albumu je na rubu same izdržljivosti. Toga su vjerojatni svjesni i sami dečki u bandu, te su nas sve nagradili sa trajanjem albuma. Noxagt su sve što su mislili isporučiti strpali u 27 minuta. Ja sam zadovoljan ali ne i oduševljen, no zaista ne znam kako je ta jadna viola izgledala nakon snimanja ovog albuma.