Nakon što je njen prvijenac "Hips And Makers" s pravom pobrao laskave ocjene jednog od najjacih produkata ženskog rocka uopce, Kristin se pritajila nekoliko godina, tocnije, ucestila je psihijatrijske kure, porodila dvojicu lijepih, rumenih djecaka (majcini obrašcici, definitivno) i stvarala i svirala s Musesima. Devedesetosme, najprije je objelodanila "Strange Angels", u izvrsnoj produkciji Joe Henrya, album što je pristupom trebao biti nasljednik hvaljenog prvijenca. Nije to bio ni kakvocom pjesama ni snagom izvedbe. Govorim to sada jer ovih dana intenzivno preslušavam njezin drugi prošlogodišnji LP "Murder, Misery And Then Goodnight", svojevrsni outstanding na kojemu je Hershova sabila dvanaest tradicionala u svega tridesetak minuta, uz upravo genijalne skladateljske inpute u tromu akusticnu formu i najbolje pjevanje ikada! Album je ovaj put producirala sama i izgleda kako ona, na koncu, najbolje "hvata" psih(oz)u vlastitih skladbi. "Murder..." nema puno dodirnih tocaka s mracnim reizmom "Hipsa", ali primjerice, pravi je teren za istražiti korijene Kristinina ludila. Sve su pjesme od reda tamne apalacijanske balade (uspavanke) što ih je njen otac (kakav otac ?!) pjevao uspavljujuci nekoc Kristinu. Rjecit je primjer pjesma "What'll We Do With The Baby-o" s nekoliko korisnih savjeta mladim roditeljima - primjer: "ako dijete place, stavi mu prst u oko" i sl. Sve su pjesme fantasticne (!), no nadam se da Hershova nece ponoviti grešku svog oca i pjevati ih svojim sinovima. "Murder...Misery...And Then Goodnight ??!!". Brrr...