Johnny Dowd je i dalje Norman Bates američkog rock and rolla. Njegove su ruke okupane krvlju njegovih pjesama krcatih nasiljem, strahovima i najnižim strastima. Za razliku od prvijenca "Wrong Side Of Memphis" stvorenog u kućnoj meštriji (low-fidelity grubih gitarističkih i vokalnih zahvata, okupan zlokobnim zvucima organe i melodike), Dowd se kasnije oslanjao na puni zvuk banda i producentske usluge studija. To je donekle otupilo oštricu njegove prijeteće jednostavnosti. Albume "Pictures From Life's Other Side" i "Temporary Shelter" nedavno je naslijedio "Pawnbroker's Wife", njegovo do sada "najotvorenije" izdanje. Uvjetno rečeno. Pjesme "Separate Beds", "King Of Emptiness" ili "True Love" i dalje zorno svjedoče o činjenici da Johnny Dowd ne pjeva slatke obmane. Unikatni autor - pedeset i kusur godina, usput se bavi "kamionima", zadrti indie-vidualist (tvrdoglavo se drži Munich Recordsa). Skip Spence, Roky Erickson, Fred Neill možda. To su mogući korelati Dowdova preživljavanja na rock sceni.