Moram reći da se donekle slažem sa stavom po kojem je Bruce trebao ostati na "tvrdoj" liniji buntovništva, kritičkog preispitivanja uzroka tragedije 11. rujna 2001. poticati ljude na razmišljanje, i općenito, imati nekakvu konstruktivniju ulogu u rasvjetljivanju svega toga. Taj zahtjev je utemeljen na njegovoj prijašnjoj socijalnoj angažiranosti. No, ne bih išla tako daleko da mu u tolikoj mjeri zamjerim nedostatak dubljeg socijalnog angažmana ovog puta, bazirajući svoj osvrt na razočaranju zbog nedostatka gore navedenih elemenata, a ne analizirajući malo dublje ono što je ovdje ponuđeno. Bruce je ovaj put umjesto kritike izabrao utjehu (kao i Neil Young na zadnjem albumu) i na tome mu ne možemo zamjeriti, jer s kojeg će stajališta on prići nekom problemu, njegova je stvar i njegov izbor. Kako kaže ona stara istočnjačka pjesma (ili Turn Turn Turn The Byrdsa), sve u svoje vrijeme, pa tako izgleda Bruce smatra da je ovo vrijeme utjehe i pomirenja, a ne kritike i napadanja. Empatija, suosjećanje i podrška da se usprkos svemu ide dalje, odlike su koje krase ovaj album i plemenitost koja iz njega zrači mora se respektirati. Za mene je to glavna odlika albuma. No, način na koji su Bruceove plemenite zamisli realizirane, druga je priča. Možda sam ja u zadnje vrijeme, u očekivanju novih pjesama, previše slušala njegove stare albume (ponajviše Darkness on the Edge of Town), pa mi sada zato toliko nedostaje onaj prepoznatljivi E - Street Band zvuk? Po mojem, da pjesme krasi onaj čisti, jednostavni, kompaktni sound pratećeg benda, album bi zvučao puno bolje. Ne bi bilo toliko neujednačenosti između "teških" i čvrstih rockerskih komada poput Lonesome Day, Further On, Waitin' On A Miracle, Worlds Apart i The Rising, te, za dosadašnjeg Springsteena potpuno atipičnih pop komada poput Let's Be Friends ili Waiting On A Sunny Day, gdje je teško povjerovati da je to Bruce Springsteen! Kakvu - takvu ravnotežu pružaju laganije stvari poput Nothing Man, You're Missing, Paradise ili My City of Ruins. Izgleda da je izvor te neujednačenosti novi vanjski producent (Brendan O' Brien), bez kojeg se moglo. Po melodičnosti i intenzitetu album je miks Born in the U.S.A. i Human Touch/Lucky Town, a ne treba ni spominjati kako će to eksplozivno zvučati uživo!