Postoji punk-rock, postoji oi-punk, postoji kalifornijski punk...postoji punk na nacin grupe Husker Du. Idlewild su Škoti iz Edinburgha, okupili su se još 1995., a do svog prvog full-length albuma 100 Broken Windows objelodanili su nekoliko singlova i jedan mini-LP. Da, Idlewild sviraju punk onako kako su to nekada radili Huskeri. U vremenu poslije legendarnog trojca samo su grupe poput Jawbreaker (24 Hour Revenge Therapy, Dear You) ili Arcwelder (Pull, Entropy) svojim gitarama bile u stanju neke sasvim osobne i skrivene dvojbe i strahove uciniti toliko glasnima, a "svacijima". Poput spomenutih americkih kolega, i Idlewild su ispod distorziranih gitara pravi sentiš-decki (poslušati pjesme Let Me Sleep, Actually It's Darkness, Rusty, Bronze Medal...). U onoj mjeri u kojoj su ljubavni stihovi Grant Harta i topli gitaristicki napadi Bob Moulda mijenjali poetiku (ah - nacela) punk-rocka, Idlewild pomicu obzorje domicilne glazbe. Umjesto povjetaraca s Otoka na koje smo vec navikli, oni nude pravi uragan, uragan gitara i osjecaja. Ne cjepidlace s notama, jednostavno ih slažu.I opet, baš kao u slucaju grupe Husker Du, Idlewild su grupa po mom ukusu - nedovoljno ofucani desnim i previše ofucani lijevim punk fundamentalistima. Rijecju - savršeni, savršeni punk.