DVIJETISUĆITA, BRZO I KRATKO
1.AMERICANA
1.1 kantautori
Godišnji presjek korijenske glazbe/glazbe bliske korijenima započet ću vremešnim autorima kojima su godine podarile mudrost, dok su stvaralački porivi ostali isti, čak štoviše…
Johnny Cash je zaživio u devedesetima, nakon godina i desetljeća autorskih "lutanja", a njegova "američka trilogija" vrhunac je svega što je za života otpjevao. Glasine kažu da Cash umire, da je već odustao od glazbe i da je tek na nagovor prijatelja Merle Haggarda pristao snimiti završni dio svoje posvete Novom svijetu. American III:Solitary Man u mnogim je izborima, pa tako i u mome, najbolja ploča objelodanjena 2000. godine!!!!! Cash izvodi neke svoje pjesme, no coveri pjesama Tom Pettyja (I Won't Back Down), Neil Diamonda (Solitary Man), U2 (One), Nick Cavea (Mercy Seat) i osobito Will Oldhama alias Bonnie "Prince" Billyja (!!! I See A Darkness)… izazivaju trnce. Malo ljudi se usudi i zna opjevati svoj kraj, u Casha nisam ni sumnjao. Remek-djelo. /American Recordings/
Merle Haggard je svoj novi album If I Only Could Fly morao ustupiti, vjerovali ili ne, etiketi Epitaph. Poslije Waitsa, on je tako drugi veliki američki kantautor koji je utočište našao kod kalifornijskog punk izdavača. Nove Haggardove pjesme pršte od nadahnuća, on pjeva bolje no ikada. Iako se ništa značajnije nije promijenilo u njegovu pristupu honky-tonku i western swingu, čini se da uvijek iznova nalazi pravu mjeru svojim tradicionalima. Bravo, Merle./Epitaph/
Dave Alvin je snimio 15 opskurnih folk pjesama pod imenom Public Domain: Songs From The Wild Land, dodajući country, blues i folk sirovosti napjeva svoj mrki bariton, a ne oduzimajući im ništa. Uvodna Shenandoah zato zvuči kao nikad ostvareni duet Nick Cavea i HankWilliamsa. Prate ga njegovi Guilty Men. Bravo, Dave./Hightone/
Willie Nelson je, međutim, gadno razočarao snimivši musaku od country-blues obrada, prerada vlastitih pjesama i još koječega, većinom pretencioznih i samo na trenutke zanimljivih. Mislim, tako nešto poslije Spirita i Teatra…Album se primjereno zove Milk Cow Blues. Ni ne zaslužuje bolje ime. Willie, do slušanja za desetak godina, do novog Red Headed Stranger ili Spirita. Tako to ide, zar ne?/Polygram/
Emmylou Harris je snimila album koji će u njenom opusu zauzimati ono mjesto koje u diskografiji JD Gilmorea ima Braver Newer World. Njezin Red Dirt Girl iznenađujuće je krcat ugodno preobličenim gitarama, svježinom, a ne nedostaje mu ni odmetničkog pathosa.Dostojni nasljednik youngovskog Wrecking Balla. Archie ju je gledao u Njemačkoj i kaže da je nevjerojatna./Reprise/
Jimmie Dale Gilmore je, pak, isprevrtao kućnu fonoteku i u godini covera snimio One Endless Night, opuštenu zbirku obrada dragih autora u rasponu od Butcha Hancocka do Sergea Gainsboroa. Više nego dopadljivu./Rounder/
Steve Earleu godine sve više pritišću leđa, no čini se da još uvijek stoji tvrdnja kako je po izlasku iz zatvora višak kilograma participirao viškom kreativne energije. Train A Comin', I Feel Alright, El Corazon, Mountain i novi Transcendental Blues odreda su albumi za sve antologije americane, a nastali su unatrag 5-6 godina. Blues je mišićava gitaristička grdosija, nabijena tempom od prve do posljednje pjesme, s mrvicom keltskih utjecaja nalik na one s Copperhead Roada. Lektira./E-Squared/
# ostatak kantautorske scene u plodnoj dvijetisućitoj:
Victoria Williams ima peti album, zove se Water To Drink. Album zvuči manje "pustinjski" od prethodnika, a svoje je nenametljive eko-poruke Vic obojala jazzy i bossa-nova utjecajima. Lijepo, baš lijepo./Atlantic Records/
Michael Penn je brat Seana i Chrisa Penna, muž Aimee Mann, hvali ga američka kritika, a MP4 mu je četvrti ili peti album. Penn je kantautor pod utjecajem John Lennona, njegove su pjesme ispovjedni folk-pop, ne osobito uzbudljiv, ali ne i odbojan. Producent mu je naš stari znanac Brendan O'Brien, a vokalno ga prate Grant Lee Phillips, Aimee i (!?) brat Chris. Korektno./Epic Records/
Vic Chesnutt je u suradnji s prijateljima - bračnim parom Keneipp - snimio Merriment, uz ad hoc projekt Brute možda i svoj najslabiji album. Bez obzira na to stari cinik Vic i dalje nudi dobru zabavu. Svakako slušati./Backburner Records/
Christy McWilson je supruga Scott McCougheya (Young Fresh Fellows, tour gitarist R.E.M.-a) i pjevačica Pickettsa, alt-country skupine iz Seattlea, koja je prije neku godinu krstarila po Državama u paketu s Whiskeytown i Hazeldine. The Lucky One joj je solistički prvijenac i, moram priznati, malo precijenjena ploča. Producirao ju je Dave Alvin, a objelodanio Hightone. To govori i o profilu pjesama koje nudi Christy, no koje ničime ne ostaju u sjećanju. Tko se zadovoljava trenutačnim uživanjem u dobroj izvedbi tradicije - neka svakako proba./Hightone Records/
Neko Case & Her Boyfriends ili proboj godine! Furnace Room Lullaby je Patsi Cline praćena grupom Wilco, a zapravo je Neko praćena dečkima iz Wilca kojima je nadjenula prikladno ime - Boyfriends. Furnace je kronologija nesretnih ljubavi, zgurana u djevojačke sobe, topla i vlažna od jada i suza. Neko ima pozu, neugodni karakter, glas i stas nove country heroine. Podrijetlom je iz Virginije (prvi album iz 1997. zove se The Virginian), a boravi u Vancouveru, u Kanadi, gdje studira suvremenu umjetnost. Duh starine u ozračju cinizma postmoderne sadašnjosti, ili - Patsi Cline poslije seksualne revolucije. /Bloodshot/
Ryan Adams Heartbreaker. Ne zna se što će u budućnosti biti s grupom Whiskeytown. Špekulira se po američkom tisku kako će band ipak raditi na novom albumu, te da je Heartbreaker samo način da Adams odmori od obveza u bandu i ujedno oplodi svoju new yoršku priču (naime, prije dvije godine iz rodne Sjeverne Karoline preselio se u metropolu). Bilo kako bilo, niti jedan album matičnog banda nije naišao na ovakav prijam kritike i publike kakav je mlađahni Ryan doživio proteklih mjeseci. Riječ je o pretežito akustičnim pjesmama iza kojih "srcelomac"Adams nudi karizmu jednog Parsonsa te pjesmotvoračku vještinu Dylana i Springsteena . Uglavnom, dečko ima pozu, nezgodni karakter, glas i stas novog country-folk prvaka. Najavio je to već na Strangers Almanacu Whiskeytowna, no mislim da je ovim albumom iznenadio i najveće poklonike. Fenomenalno! /Bloodshot-Cooking Vinyl/
Mary Timony je pjevačica nekadašnjih indie-zvijezda Helium iz Bostona, a njezin prvijenac Mountains carollovski je trip u onostrano - svijet s onu stranu pop ogledala, prepun djevojačkih maštarija i snoviđenja. Zanimljivo indie-folk djelce. /Matador/
1.2 bandovi
dobar dio sastava sa lo-fi scene i scene tzv. alternativnog countryja (insurgent-countryja, no depressiona ili kako već) spomenut je po nekim drugim rubrikama, evo zanimljivog ostatka iz prošlogodišnje produkcije.
Clem Snide su ime dobili po Burrowsovu antijunaku, dolaze iz New Jerseya, Your Favorite Music im je drugi album i vrlo brzo, nakon dva-tri slušanja postao je moj "favorite music". Za kraj albuma Snide su ostavili još jednu ingenioznu prošlogodišnju obradu, dohvatili su se Valensove Donne. Ja bolju interpretaciju ove pjesme skoro da i nisam čuo. Još kada vam kažem da se dečki drže slow-motiona…Čista petica./Sire/
Kingsbury Manx su nove uzdanice City Slanga, poput Clem Snide i oni pripadaju "novoj melankoliji", no bliži su "musavom" lo-fi zvuku od Cornogovih susjeda. Self-titled je debut Manxa i sjajno hvata njihovu ljubav prema glazbi Simona i Garfunkela, Palacea ili jednog Syd Baretta.Lagano i lagano psihodelično./City Slang/
Ida su društvo okupljeno iz bandova sa Simple Machine etikete (Tsunami i još neki). Will You Find Me im je, čini mi se, četvrti album, dobio je ime po pjesmi American Music Cluba, koju i izvode na tributu za Mark Eitzela Come On Beautiful . Tako i zvuče, kao AMC minimizirani u osjećajima i izvedbi. Pomalo bolećivo, ali krasno u svakom slučaju./Tigerstyle/
Marah su skupina iz Philadelphije, a nakon što ih je Steve Earle vidio na djelu potpisali su za njegovu E-Squared etiketu. Marah su svečanost glazbe. Njihov Kids In Philly prepun je utjecaja crne glazbe (pr. usempliranih The Ronettes) i vraća rock na u l i c u, gdje mu je i mjesto, zar ne? Pjesma My Heart Is Bums On The Street jedna je od najljepših koje sam čuo u zadnje vrijeme./E-Squared-Artemis/
2.OSTALO - U NOĆI PRIJE DEAD-LINEA
The Go-Betweens ili povratak godine! Uz Chillse i Triffidse, najbolji sastav iz svijeta plavih oceanijskih gitara vratio se albumom The Friends Of Rachel Worth. Sniman je u Americi u društvu s glazbenicima iz pratećeg banda Elliott Smitha (usput spominjem i njegov izvrsni peti album Figure 8) i "Saphinim kćerima"Sleater Kinney. Pop-divota usporediva s njihovim najboljim trenucima./Clearspot/
Čast otočkog rocka i prošle su godine branili Škoti:
Mojave 3 Excuses For Travellers. Ugodni , amerikanizirani hippie-folk. Njihova treća i meni najdraža ploča./4AD/
Teenage Fanclub Howdy!. Melodično, čak premelodično. Zvuče pomalo proračunato nakon izvrsnog Songs From Northern Britain, no brzo im se oprašta. Stvarno znaju složiti melodiju./Sony/
Belle & Sebastian Fold Your Hands Child, You Walk Like Paseant, The Delgados The Great Eastern. Apsolutni prvaci britanskog popa./Matador, Chemikal Underground/
The Gentle Waves Swansong for You. Druga ploča Isobelle iz B&S, prožeta referencama na Serga Gainsboroa, francuski pop, latino… Sve je ostalo sažeto u imenu albuma./Jeepster/
P.J. Harvey Stories From The City, Stories From The Sea. Album godine na Otoku i najbolji album P.J. Harvey!!!/Island/