Iako je na albumu «I Break Chairs» kojeg je prije par godina usnimio sa pratećim bandom Gathered In Song dokazao kako se sjajno snalazi sa glasnim i propelerskim gitarama jednih Sugar ili Crazy Horse, naš se junak srećom uglavnom drži onog područja koje ipak najbolje poznaje. Juradov mišung popa, folka i ekonomične Springsteen/Carver naracije sjajno funkcionira već godinama i izuzevši «off» projekt «Postcards And Audio Letters», njegova karijera nema sumnjivih izdanja. U tom ćudljivom i prenapučenom svijetu songwritera, Jurado je linearna konstanta u koju se uvijek možete pouzdati. Dosljednost je ovdje vrlina. Njegovi napjevi u kojima se redovito fokusira »mali čovjek» mogu biti topli, mučni ili makabrični, no uvijek zvuče nadahnuto i sa impresivnom dozom onog poznatog gorko-slatkog sentimenta. Tužni junaci koji tumaraju njegovim pjesmama raštrkani su Amerikom, a njihovu zbunjenost i rastrganost Jurado uvjerljivo i fino skicira nepogrešivim uhom za nenapadnu i odmjerenu melodiju. Njegov posljednji album uglavnom vuče u drugu stranu od zatvorenih očiju sjajnog prethodnika «Where Shall You Take Me» i ovdje stih «Got a lot of problems, think I'll work it out» iz elegične «Simple Hello» više ili manje glasno odzvanja cijelim albumom. U Juradovom stvaralaštvu, pa tako niti na ovom albumu nema nekih posebnih mudrosti niti velikih tajni. On slavi veličinu jednostavnosti i nudi maestralnu pjesmu koja ishodište vuče podjednako i iz starih balada i iz dnevnih soba lo-fi osobenjaka 90-tih. Možete li od autora koji se kreće teritorijem suvremene Americane tražiti više? U redu, možda i možete, no više ne možete dobiti. «On My Way To Absence» je kao i kompletan Juradov opus visoko iznad letvice uvriježenog prosjeka.