Premda ih na Pitchforku posprdno nazivaju «pet bandom» poznatijih Animal Collective, Ariel Pink's HG nisu manje zanimljivi. Čak štoviše, meni se više sviđa iskričavost dosjetki Ariel Pinka od tribalnog, no samoljubivog larpurlara Životinjskog Kolektiva. «House Arrest» je četvrta lo-fidelity tvorevina Pinka, losangeleskog malokanalnog zanesenjaka. Na njemu on iznova gura svoju viziju pop pjesme kao kaligrama, ikoničkog znaka složenoga od krhotina vremena, od niza sinonima koji traju istodobno, no začuđujuće skladno žive svoj suživot (znakoviti primjeri - «Hardcore Pops Are Fun», «Alisa», «Helen», «West Coast Calamities» i sl.). Ovi mali razbarušeni 8-tračni komadi, bit ću ambiciozan, u svojoj su osnovi ono što zadrti postmodernisti nazivaju «zrcalnim strukturama» - zrcale sebe, svoju vlastitu nutrinu. No ne treba djelatnost Ariel Pinka držati pukim umjetničarenjem - zagrebite ispod forme, pronaći ćete puninu ljudskog identiteta. I sve to skupa zvuči kao da golobradi The Cure (Pinkovi pop junaci) na osam kanala sviraju The Byrdse i Beach Boyse. Pametno, duhovito i sentimentalno!