* * *

locirana na križanju straha i strasti posljednja

aktivistica u selu iščekuje slavlje: zemlja,

mljackajući trupla, probavlja osjećaj; otud kukci što

se ne razlikuju od bilja, cesta kojom bauljaju veterani

hormonalnih ratova, melankolični jugoslaveni okruženi

neutaživim hrvatstvom, popovi koji žude za plavokosim

ministrantima (pobjeglim iz ilustrirane biblije

mladih), roditeljski sastanci započeti molitvom i

sveta misa na kojoj kruh, uronjen u vino, postaje

postmodernistički predmet: moja majka, tijelo

pričešćeno infuzijom, sat anatomije u

produženom boravku.

* * *

ovako glasi pitanje koje nikada ne postavljam: može

li majka–kuhinja biti majka–nomad?; i

dalje dvojim između „biti“ i „postati“: šutim da

bih imao, katkad i ozdravljam (da bi ona

ozdravila). od triju majki moje mladosti dvije

potvrđuju nazočnost: majka–rođenje i majka–odgoj.

majka–žena skida šminku u kupaonici: majka–djevojka koja

mnogo putuje i mršava je; riba umotana u

pornografiju, djetinjstvo želuca, gravitacijski udar na

konfekciju. majka–cesta, prije nego je postala

majka–otok, ne zatvara prozore. šansa za

bijeg, kako priliči montažnom postupku, uravnotežena je s

ostankom. ovako stoga glasi finale njene pobune: stara

sam i bole me kosti. vidim na jedno oko. djeca ne

mare. stari se bakće sa svinjama. djeca

su stara i bole ih kosti

* * *

predviđanje da će pasti s nogu poklapa se s

predviđanjem da će žene, prenamijenjene u hrvatice, rađati

zombije: male krvoloke za veliki masakr na koji

očevi–muškarci polažu zavjet.

sve prezrene rijeke sada utječu u njena koljena: moja

majka, slonica s probavnim smetnjama, probija se kroz voćnjak

progoneći mačje potomstvo. za to će biti nagrađena

analgetikom s odgođenim djelovanjem: u

koritu punom kondicionala, opuštena kao meso na

sanitarnom pregledu, krajem ljeta sanja i krvari.

* * *

mogućnost da posluži kao sabirni centar ovisi o količini oborina. ubojice u

hrvatskoj, zaštićene poviješću, prestaju čistiti za sobom. čuvari

crvenih datuma, odjeveni u crno, brzo bi je zamijenili automehaničarskom

radionicom: za konačnu pobjedu nad ljudima koji se ne brane, podučeni

su, potreban je sav raspoloživi alat. a moja majka, mama ili mati, nema

zube ni dovoljno mrtvih sinova. tek jednog o kojem, bit

će, ništa ne znam. čija smrt, država je odlučila, ne vrijedi pišljiva

boba. zašto njemu nije promijenila ime? majko, zašto si čekala da

izgubiš zube? fašisti preuzimaju kontrolu nad stomatološkim

ordinacijama. granulomi obaraju putničke zrakoplove. sveta

krava preživa katolički kalendar. ubit će svetu kravu, majko, ubit

će kravu–majku! iščupati joj dijete iz utrobe i, kao u bajci propisanoj

zakonom, nasaditi ga na ražanj: ono će, umjesto da

bude transparent, postati vrtuljak.

* * *

moja majka: katabaza bez anastaze, sjemenka prostora ispunjena

smrću. majka–katakomba: hram u kojem postmoderni

trećerođenac svetkuje crnu misu. majka–zlo, majka–transfiguracija,

majka–naprijed i majka–natrag; majka–metafora koja

svoje molitve započinje služeći ostarjele muškarce, ostarjela

majka u čijem se želucu, bolno kao svjetlost, formira iskupljenje. znat

će kada odem, mada ne po imenu. kada dovršim svetkovinu, kada

krvavom rukom u njeno propadanje upišem krug. rukom

koja ničemu ne služi. rukom koja crta krugove: u

vremenu bez majke, u vremenu bez ruku.

* * *

moja majka: pastelno nebo nad ukroćenom zemljom, znak

približavanja potpunoj čežnji, zvijezda–hobotnica čiji

krakovi krvare kao revolucija. razglednica koju odbijam potpisati,

uzvodnost koju ne mogu preplivati, anagram infiltriran u

kazalo prešućenih imena. predugo sam postio da bih stekao

debljinu, majko, da bi tvoje kosti pucale pod

čekićem zatvorene tvornice. moja majka, rezolutno odustajanje od

prvog lica jednine, repozitorij vjerovanja prepisan u dnevnik

dresiranog koljača. uskoro ću te nazvati krmačom, moja bezuba

majko, u blatu koje krije od reklamnih trikova. majkom svih

otaca, svinjom svih svinja, robinjom, igračkom i zabludom. tvoji

zubi, upisani u moje kosti, posljednji su navještaj

poezije iz pakla.

* * *

krv moje majke odaziva se na vrijeme. u bolničkoj sobi, u

samoći regrutiranoj za potrebu čudesnog ozdravljenja, iz

njene je sljepoće potekla kao uspomena na ubijeno dijete. još

malo pa će biti puštena. hodat će držeći muškarca svog života za

ruku, iz bolesti u svinjac, iz mrtvačnice u nedjelju, pažljivo

noseći kilograme. krv moje majke, da se ne prospe uzalud, zima

poslužuje u čaši za šampanjac, pred praznik, dražeći zrele

mravinjake, presvlačeći avangardu.

* * *

sjećam se: bila je ekran koji je, misleći da je vatromet,

prasnuo u komadiće. bila je grad i vatra nalik

na skladište oružja kojim se, krijući

posmrtne ostatke smaknutog žabljeg orkestra, jedva

vidljivo pomiče rijeka–zmija urasla u šaš, u bambus, u

magiju, u nokat. rijeka–ciroza neutralizira nasilje. sjećam

se: njenoj smo škrgi davali umjetno disanje usput se

prestavši mrziti. rijeka programiranih krvarenja u kojoj je

moja majka, izvor–djevojka, prala veš svojih malih,

djelomičnih muškaraca.

* * *

prije bolesti, tek jednom, zvala se feromonska majka

sreća. tada je zovem: majka koja nije bolesna i

majka koja ne može umrijeti. noge su joj postojano

hodočašće, u ruci dojka ispušta gologuzi

kontinent. dugorepa čuvarica svinja put prema

mudrosti sažima u put po psećim govnima: u

mlačnu noć, simulakrum ili retrospekciju, bijelu

noć punu parafraziranih žlijezda, kolaž dobrih

apostrofa: strašni šećer epifanije!

* * *

javi drugim majkama: trg na kojem

će njihove kćeri biti silovane obasjan

je okomitim suncem. očevi–muškarci kleče

raspoređeni u borbenu formaciju. bog je

njihov i njihova je osveta: sve neobuzdane množine kojima

kontroliraju lomače prijašnjih udžbenika, sva

ukroćena imena što se odazivaju na „ženo!“; kada

krenu, želim da naša sjećanja ostanu na

sigurnom. to je jedina hrabrost koju nam

mogu priuštiti, jedini prostor u kojem uzvraćamo

udarce: noću otključana soba, raspjevani televizijski

program, popis navika nepredviđenih

revolucijom. istina je, majko, i to im

moraš reći — država odgaja nasilje. podrum

ispunjen vlagom: podne, kada

uzorni đaci molitvu otaca s odličnim

uspjehom privode kraju.