"Nepokretni bulevar bez saobraćaja" – ta bilješka jedne od pjesama Iluminacijâ, kojoj se volim vraćati, obnavlja u meni sjećanje na jednu četvrt Nantesa koja je, premda kroz nju ne prolazi nijedan bulevar, obuzeta raskošnom obamrlošću, atmosferom rascvale sijeste, onom raspoznatljivom pospanošću što je svojstvena, ljeti, ubavim četvrtima gurnutim u sjenu službenih rezidencija (Rimbaudov tekst datiren je s naznakom: Bruxelles – Bulevard du Régent). Slika što je imamo grada u kojem smo proveli tek kratko vrijeme razvija se, slijedeći neko anarhično ...

U „Obali Sirta“ pripovjedač spominje Gerrhu, Myrfeju, Thargalu, Urgasonte, Amicto, Salmanoju, Dyrcetu, „opsjedajuće slogove koji su pleli vijence u mome sjećanju.“ Čak ste i izabrali pseudonim, za koji ste objasnili da povezuje Juliena (Sorela) i braću Grakho. Koju važnost za vas ima vlastito ime i kako ono nastaje? Izabrao sam pseudonim kada sam počeo objavljivati, jer sam htio jasno razdvojiti svoju profesorsku aktivnost od one piščeve. Taj pseudonim za mene nije imao nikakvo značenje. ...