Nekoć član Haynes Boysa koji su se svojevremeno motali i po njemačkom Glitterhouseu. Easton je prije tri godine objelodanio svoj solo-prvijenac "Special 20" , dobro prihvaćen od kritičara, ali i kolega glazbenika. Tako su mu na novoj ploči svirali dečki iz Wilca te Victoria Williams i Mark Olson. Oduševljen sam Eastonovim pjesmama, moram to odmah priznati!
On je autor tipa Ryana Adamsa, drčni mladac koji se naslušao dobre američke glazbe, no zna prepoznatljive utjecaje složiti u krasne roots-pop komade. Prepoznah obrise pjesama Steve Earlea, Elliott Smitha, R.E.M., Van Zandta, Jay Farrara…
Ono što osobito privlači u Eastonovim pjesmama izuzetna je empatičnost njegovih likova. Easton pjeva o ljudima što "žive na poček", kako bi to rekao Burroughs, no nikada o otuđenim prokletnicima. Pjesme su mu ispunjene naizgled naivnim plemenitim mislima o ljudskom dostojanstvu. Naizgled…
Prve asocijacije koje u meni bude pjesme Tima Eastona jesu: spontanost i iskrenost. Déja vu? Ma koga briga!
Recimo: proboj (breaktrough) godine!