The New Pornographers su (super)grupa koja u izrazu ne igra na kartu emotivnosti niti ima ambicija sa slušateljem ostvariti bliski dodir, no iz nekog razloga mi popaljivi refreni «The Laws Have Changed» i «Letter From An Occupant» nisu izlazili iz glave po povratku kući s moje prve treking utrke, a «Electric Version» je našla svoje mjesto na jednoj od posljednjih mix-kazeta koju sam snimio. Ne znam da li je stvar u šarmu, simpatičnosti ili nečem trećem, ali eto: i distancirana zanatska muzika može funkcionirati kao prijatelj/poznanik. «Twin Cinema» je treći album banda i zvuči kao da su Newman, Neko Case i ostatak momčadi odlučili stati na loptu, osvrnuti se uokolo i malo pripitomiti svoje lucidne melodijske sheme. Što se mene tiče, nemam problema s tim. Skladne tvorevine ovog banda su toliko nafilane raznolikim rješenjima da je taj suvišak tu i tamo ponegdje čak zagušio njihov inače prostrani i kohezivni zvuk. «Twin Cinema» je kao i prethodni radovi banda istovremeno pristupačan i kompleksan, no manje frenetičan. Band više ne smatra nužnim pokazati koliko kitica, refrena, breakova, sviračke vještine i akorda može ugurati u zadane tri-četiri minute. S podjednakom dozom «powera» i «popa», grupa sada briljira u jednim «The Jessica Numbers» ili «Sing Me Spanish Techno», te bez nekog kičastog razmetanja sigurno vozi umjerenom brzinom kroz cijeli album. Ukoliko im postane dosadno djelovati u zadanim gabaritima, band slobodno može skrenuti na teritorij blage mističnosti i pop apstrakcije kao u završnoj «Stacked Crooked», sjajnom no pomalo neuobičajenom komadu za band koji se drži ravnocrtnog pisanja pjesama. Ovo je zvuk zrelog banda svjesnog svoje snage, te možda i važnije: izraz banda koji osjeća kada treba usporiti. TNP su se trebali smiriti kako bi krenuli dalje. Daleko od svojih inicijalnih ideja o sporadičnom projektu te potpuno formirani kao uspješan i etabiliran band, TNP sada nude možda malo manje onih sočnih refrena s početka teksta, no ne vjerujem da će se zbog toga itko požaliti. Ja sigurno ne.