Amy je svojevremeno bila maloljetnom aktivisticom njujorške punk scene, dok je početkom devedesetih bila članicom ženskog terceta The Shams (u skupini je participirala i Sue Garner, danas također sjajna solerica). Potom je nastojala, dakako bez uspjeha, ukrotiti svoju iskričavu prirodu i biti kućanicom i dobrom ženicom bubnjara skupine dB's Willa Rigbyja. Kada je brak propao, Amy je snimila samostalni album «Diary Of A Mod Housewife» (1996.). Američki magazin SPIN proglasio ju je, ne bez vraga, singer-songwritericom godine i od tada je Amy Rigby vlasnica stabilne kantautorske franšize koja broji, evo, pet naslova. Novinarima SPIN-a, a i meni, svidio se prije desetak godina način na koji je ona spojila punkersku odrješitost i razbarušenost s kantautorskom profinjenošću i osjećajem za detalje. Novi album «Little Fugitive», koji ovih dana ne vadim iz plejera, mogao bi biti najboljim dijelom njezina solo-stvaralaštva od vremena izuzetnog prvijenca. Vedra i znatiželjna, mudra i duhovita, Amy ima jednu neizmjerno vrijednu osobinu - sposobnost da se istodobno smije i plače sa svojim junacima. Bilo da je riječ o punkerskoj memorabiliji («Dancing With The Joey Ramone»), problemima s bivšom ženom njezina novog supruga («Trouble With Jeannie») ili, jednostavno, o «ženskoj stvari» («Girl Got It Bad» dostojne su potpisa Lucinde Williams ili Michelle Shocked iz najboljih dana). Opasna cura. Ovo ne propuštajte.