Faktografija: The Boom su neka vrsta suvremene indie/underground/što vec supergrupe (bandom se naime muva ekipa iz Kerosene 454 (R.I.P.) i June Of 44) i ovo im je drugi album (prvijrnac "Movin' Out" je izašao još 1997. godine ali se još nije pojavio Markuševcu pa ga ne bih komentirao). Navodno su odlicni užive. Tako barem kažu oni koji su ih nedavno gledali u Ljubljani. Navodno su ime dobili po pjesmi June 44. Tako barem kažu oni koji su bili toliko znatiželjni da su ih to u Ljubljani naprosto morali upitati.
Impresija: kao i gotovo svaka ahm…supergrupa, i The Boom "istražuju zvuk izvan svojih maticnih skupina", tako da vam gore spomenuti bandovi koji su domicilne postrojbe clanova ne mogu biti nikakve reference niti orijentiri za ovaj band. Naime, The Boom sviraju natrenutke eksplozivan i energican a na trenutke lijeni lounge groovy jazz (oprostite na ovoj baraži anglizama ali hrvatski jezik u nekim slucajevima zaista oskudjeva sa zadovoljavajucim i nenakaradnim terminima). Cijelo vrijeme se sve zasniva na duhacima i rasviranoj ritam sekciji i na sveopce zadovoljstvo pjesme im nisu duge pa smo na srecu lišenih beskrajnih davež improvizacija koje svakom covjeku jednostavno moraju pasti na pamet kao inicijalna asosijacija pri ovovremenskom spominjanju rijeci "jazz" (bilo kojem kontekstu). Bez obzira na povremeni osjecaj izvještacenosti, The Boom su fini, neobavezni i zabavni, a i "Automatic Co-pilot" je šaljiv naslov pjesme, zar ne? 32 ležerne, ugodne i "sporadicne" minute.