Iako su iz svog izričaja gotovo u potpunosti eliminirali svoj nekada zaštitini znak- prštavu energiju, indie prvoborci još nisu umorni. Istina, poprilično su letargični i nostalgični, no kada vam srce zatitra već uz predivnu uvodnu Late-century Dream, shvatit ćete da zaista nije bitno što se gitare ne rasprskavaju već suptilno "pletu" i što Mac umjesto da troši pluća samo nježno pjevuši. Blag tretman instrumenata i podcrtavanje melodija klavijaturama, akustičnim gitarama i gudačima su nam na Superchunk pločama već poznati, no nikada do sada ti "dodaci" nisu bili tako naglašeni i izvučeni prema naprijed što samo naglašava "snuždenost" i umiljatost njihovog sadašnjog zvuka. Naravno, ta nježnost i krhkost im pristaju jednako tako dobro kao i hrskava raspjevana buka s ploča preko kojih smo ih zavoljeli i zato, ne oklijevajte. "Kakav je novi 'Chunk? Super."