Profane? Ne bih baš rekao. Repetitivne, matematički precizne i bistre melodije vođene basom, praćene gotovo pozadinskom gitarom i funkcionalnim klavijaturama simpatične Nijemce prije svrstavaju bliže modernom "kompleskno-jednostavnom" zvuku kakvog u svojim kutovima Europe jednako uspješno mijese i rolaju njihovi estetski i zvučni srodnici Lunar i Ganger. I dok uživo Couch ponekad uredno i hm... pomalo štreberski rafinirano zaruže u ponekom sonicyouthovskom ekscesu, Profane je gotovo smirena, ambijentalna ploča puna poznatog plinkanja, nježan soundtrack za rosu i jutarnju maglu koja se uzdiže i nestaje vrlo brzo. Sunce je već na horizontu.