Već su pametniji od mene rekli da je Malkmus nastavio tamo gdje je Pavement stao. Pavement su bili, da nastavim citirati, jedna od rock divota, a u istoj mjeri to je i Malkmus solo. Pun autentične infantilnosti i istinske energije, živ je dokaz kako rocku uopće nisu potrebni spasioci, osim da ga spasu od samoga sebe, od onoga čega u obilju ima doživljenoga i odsviranoga na Malkmusovu solo prvijencu. Jedan od najboljih prošlogodišnjih albuma.