Blues revival traje već desetak ili dvadesetak godina. Ili tridesetak. Ili godinu, dvije-otkad je Burnside objavio svoj zadnji studijski album.I zbilja ima bluesera i pol. Hound Dog Taylor, zbog kojeg je osnovan Alligator Rec. Ili "momci" iz Fat Possumova kataloga: Burnside, Kimbrough, T-Model Ford. Pa je tu onda štos maher Jon Spencer. Pa Tav Falco (koji je smiksao rockabilly metalni zvuk sa delta zvukom). Tarbox Ramblers. Točkići na zahrđalim kolima dobrog starog jecajućeg deep zvuka nauljeni su, imam dojam, kao nikada. NMA snimili su svoj drugi album. Znamo da su to dečki s pedigreom. Što su napravili ovaj puta? Da li su tate, dide i ini rođaci pomogli puno ili malo? Za razliku od prvog albuma gdje su NMA svirali na svoj način pjesme koje su drugi komponirali, imam dojam da na ovom albumu sviraju na tuđi način svoje vlastite pjesme. Kada sami komponiraju to više zvuči kao gitarističi, južnjački snake-rock ( no nije svaka zmija otrovnica) tipa Allmani, Little Feat ili Lynrdi, a u slabijim momentima gotovo da evociraju bolne uspomene na Bad Company ili Free. Dakle, ne nastavljanje tradicije, nego oponašanje.No, Itś Allright Now!