Najnoviji, peti studijski album grupe Zeke bio sam odlučio samo informativno poslušati iz razloga opće kulture u jednoj amsterdamskoj trgovini, sa idejom da ga kupim puno jeftinije na zagrebačkom koncertu. Nakon preslušavanja, teorija o napuštanju trgovine bez tog CD-a u rukama zvučala je uvjerljivo kao i ona o visoko razvijenoj fazi socijalizma koja kao superioran društveni sistem logično stalno napreduje i evoluira u komunizam. Budući da je cijela europska turneja banda otkazana (navodno su se uplašili terorizma) sva sreća da je tako ispalo. Ova ploča, objavljena kao treće izdanje potpuno anonimne etikete, u odnosu na prethodne ploče Zeke objavljene za Epitaph sigurno predstavlja pad u karijeri, što je posljedica pada interesa za rock i punk-rock u cijelom svijetu. Muzički, Death Alley je najbolji ili ako ne najbolji, sigurno najkompletniji album banda u kojem se poklopilo baš sve od brzine, energije i pjesama, pa do produkcije. Ploča kojoj bi naslov “Fino & Friško” odgovarao puno bolje nego zagrebačkom lancu prodavaonica pekarskih proizvoda.