Nakon svih onih silnih musavih kazeta kojima nas je Matija obasipao proteklih godina, a koje su uglavnom bile ponajprije simpatične i zanimljive a tek onda sve ostalo, napokon je došlo vrijeme da se Matija pribere, konačno posudi taj prokleti 4-track i ne snimi baš sve što mu padne na pamet u vezi ljeta i djevojaka. Rezultat je zapanjujuće zrela, lucidna i dobra zbirka pjesama kućne meštrije koja istini za volju u nekim minutama bezazleno šepa, no za koju bi primjerice ljudi sa Shrimper etikete platili u suhom zlatu, dok bi se Mac Portastatic nakon jedne Flowery Lane zapitao za svoju budućnost. Ja sam više nego ugodno iznenađen, a ukoliko mislite kako je u kategoriji "Indie pop 2001" neumjesno usporediti npr. solo album Stephena Malkmusa sa prženim CD-om tamo nekog mušičavog dečka iz Zagorja, mogu vam reći da ste u pravu. Naime, mirne savjesti tvrdim kako talentirani Matija jede vašu zlatnu kravu za doručak.