Nakon što su se ugasili Come, band koji je na svoje četiri ploče sa nevjerojatnom predanošću i emocionalnim nabojem ukrstio blues, punk, klasičan indie-rock i noise '80-tih, liderica banda i veteranka Thalia Zedek kao da je zatvorila oči i pokušala se smiriti od silnih tremora i potresa kojima je obilovala gotovo svaka njena pjesma. Sudeći po turobnom urbanom tonu koji dominira njenim solo prvijencem, to joj nije uspjelo i izgleda kako je od nasljeđa Come uspjela otresti samo decibelažu. Been Here And Gone je impresivan album tamnih, odmjerenih i intimnih zvukova kojeg nose suptilna gitara, klavir, violina i Thalijin neuhvatljiv i uvjerljiv glas; album čija tekstura pojednako duguje i rezignaciji i čežnji/strasti, i smirenosti i gorčini. Thalia u sebi ima onu žicu koja joj omogućava da dirne slušatelja na način Eitzela ili Drakea. Primjerice, obrada Cohenove "Dance Me To The End Of Love" i završetak albuma (instrumental "10th Lament" te "Manha de carnaval") su nešto što se ne može odslušati bez knedle u grlu i trnca na koži. Fenomenalno i bez dostojnog korelata u recentnijoj glazbenoj produkciji.