Pretpostavljam da je "All Is Dream " u produkciji starog freaka Jacka Nietzschea trebao zvučati daleko inspirativnije, no Nietzsche je, na žalost, umro ne obavivši započeto. Reveri su odmah zapucali na sigurno, ustupivši sirove pjesme provjerenom Dave Friedmanu. Friedman je napravio poslovično dotjeranu ploču, u kojoj je armagedon opjevan na način Briana Wilsona i Scott Walkera, što u zadnje vrijeme baš i nije rijetkost, zar ne? E, sad…
Dok grupi Mercury Rev i s ovakvom prosječnom pločom (sjetih se daleko zanimljivijeg "Deserter's Song") ide sasvim dobro, nejasno mi je zašto se svjetske pop tiskovine (a time i "šire slušateljstvo")malo više ne okrenu Pernice Brothersima. U odnosu na njihov novi, raspjevani "armagedon-pop", Reveri zvuče poput osječkih mališana Zumbića. Osim toga, optimist kakav jesam, radije glasujem za tužnu ploču kojoj je krajnja poruka - World Won't End, nego za raspjevano i ugodno fingirano pop-ludilo poslije kojega bismo svi skupa trebali skupljati vlastite udove po Mliječnoj stazi (kakvim mi se doima "All Is Dream".). Remek-djelo , uostalom kao i većina Perniceovih uradaka
(obvezatno provjeriti sve albume Scud Mountain Boysa, prvi Pernice Bros, self-titled Chappaquiddick Skyline, i njegov solo "Big Tobbaco"!!!).