Koliko je pad njujorških blizanaca još uvijek dramatično nazočan u (pod)svijesti Amerikanaca, svjedoči i činjenica da se svako malo pojavi album koji na ovaj ili onaj način propitkuje kobne događaje od 11. rujna 2001. Najsvježiji je primjer tome novi, peti po redu album Johna Vanderslicea, jednog od pouzdanih štićenika sjajne američke etikete Barsuk. Moram priznati da za Vanderslicea nisam prije osobito mario. Držao sam ga B-ligašem «popa u leru», skupa sa sastavima Fuck, Acetone ili Radar Bros. Ipak, njegov novi album natjerao me da se predomislim. Vanderslice nudi potpunu dekonstrukciju kulta pop ličnosti. Meditativni, pseudosintetički pop, fino «osjenčanih» osjećaja, predstavlja ga kao zaboravljenog člana obitelji Glass - on «salingerovski» nalazi nadahnuće u malim životnim pojavnostima, no na pomalo šašav način (uostalom, njegov literarni compadre je i Mountain Goat - John Darnielle, koji je supotpisao dio materijala) («Peacocks In The Video Rain» o opsesiji ili «Continuation» - u kojoj, npr., razvija čitavu policijsku istragu). Posebice su pak, i literarno i glazbeno, dojmljive njegove «političke» pjesme. One su dakako rađene iz vizure pojedinca i pjevane u prvom licu, jer Vanderslice, autentični indie-vidualist, ne vjeruje u «kolektivnu svijest». «Plymouth Rock» je o vojniku na iračkom stratištu, «Exodus Damage» «okom» njujorškog policajca prati rušenje drugog nebodera, dok je «Radiant With Terror» pravi pravcati hladnoratovski lament. Vrlo, vrlo preporučljivo!