"Pneumonia" bi trebao biti oproštaj Ryan Adamsa sa starim društvom iz North Caroline. On je nakon albuma "Stranger's Almanac" već složio dva samostalna albuma, a i violinistica Caitlin Cary dala se u solo-vode. Podosta se špekuliralo oko ovog albuma. Pjesme su, izgleda, bile usnimljene puno ranije, no čekalo se s njihovim objavljivanjem. No vrijedilo je čekati… "Pneumonia" je remek-djelo tog famoznog alternativnog-countryja!!!!! Toliko. Ma, iskreno, nisam vjerovao da mogu bolje od "Almanaca" - no ovo je tu negdje. Svojevremeno su Ryan, Caitlin i društvo okupili "damn country band" jer je"punk-rock težak za pjevanje". Whiskeytown su bili i jedno i drugo, i punk i country, neodoljivi country "lažnjak" generacije stasale na Nirvani.
Ipak, rock and roll svijet kao da je s većim nestrpljenjem očekivao drugi solo- album Ryana Adamsa. Adams je pobrao hvalospjeve prije godinu dana prvijencem "Heartbreaker", moćnim "egzorcističkim" folkom koji je imao nešto što "Gold", bojim se, nema - vjerodostojnost, neraskidivu vezu između pjesme i stvaratelja. Kažem "bojim se" jer sam osobno skloniji neposrednim folk ispovijedima (a naše "divlje dijete" Ryan imao je tada što ispovijediti, imao je najbolji od svih razloga za folky jadikovke - ostavila ga je cura), nego pozi vrhunskog rock zabavljača koju je zauzeo na novom (nemojte me krivo shvatiti - izvrsnom) albumu "Gold". "Gold" cilja biti velikom rock pločom - minutažom (16 pjesama, 70 minuta), moćnom produkcijom Ethana Jonesa, te na koncu samim pjesmama u kojima se jazz, gospel, rytham and blues dijelovi prepliću s rock and rollom kakav su nekoć nudili recimo Grateful Dead ili čak Steve Miller. Ryan je, dakako, svjestan vremena u kojemu živi. Njegov je "post-modernizam" rETRO predznaka (a ne Retro, kao kod Black Crowesa ili Kravitza, npr.).
Dakle, dvojbe koje sam ponudio jako su osobne. Ostaje i vama i meni užitak u vrhunskom Adamsovu rock umijeću. Da, on trenutačno živi u LA-ju.
Eh, ti mladi…