Premda su Animal Collective djeca velegrada (Brooklyn, NYC), neki afrički instinkt vrije u nutrini njihova urbanoga bića. Zato je možda njihov hippie ili, još bolje, psycho-pop s gazištem u folku začuđujuće tribalan. Osim ako to nema veze s poremećajima ličnosti ili, nedajbože, opijatima. Animal Collective imaju već pregršt albuma za sobom, no čini se da su tek novim albumom "Sung Tongs" pokorili medijski prostor. Ima ih svugdje, osvrti su mahom pozitivni i dečki se uistinu imaju čemu nadati u budućnosti. Na što to liči? Pa, recimo: Olivia Tremor Control sviraju anti-folk starih hippie zanesenjaka Incredible String Banda, Microphones se dohvatili pjesama Syda Baretta i sl. Premda s lakoćom prevaljuju put od sumanutih, pseudoritualnih napjeva uz logorsku vatru do laptop elektronike, problem Životinjskog Kolektiva je u povremenom zaplitanju u zaigrani i samoljubivi larpurlar (poput beskonačne, dvanaestikusurminutne "Visiting Friends"). Ako to i ne zanemarite, uvijek vam ostaje spoznaja da ste upravo svjedočili nesvakidašnjem glazbeno-lirskom doživljaju. (Skupini Animal Collective društvo bi mogli praviti i kalifornijski Call And Response, čiji je drugi album "Winds Take No Shape" obojan pastelnim, filigranskim bossanova-popom, te simpatični low-fidelity otpadnici iz klana Oldhamovih - Anomoanon s novom pločom "The Derby Ram".)