Nakon što su prije dvije godine spontano izgorjeli u skupom studiju sa skupim producentom (razočaravajući album "Float Away With The Friday Night Gods"), Serge i Dave Bielanko vratili su se u svoju garažu u južnoj Philadelphiji. Ondje je, na poprištu nastanka njihovih dviju kultnih ploča - "Let's Cut The Crap And Hook Up Later On Tonight" (1998.) i "Kids In Philly" (2000.), stvoren album "20000 Streets Under The Sky". I, kao što smo od Marah već navikli, njegova je tematska točka okupljanja g r a d. Philadelphia braće Bielanko nije "kolosalan stroj smišljen da neumorno guta vrijeme i ždere iluzije". Ona je mit - žive, uzavrele ulice trepere pod suncem u ritmu Motowna, dok stara dama "semaforskim očima miga nježno zeleno i cinično crveno". Marah su bijeli, bjelački band, crnog, crnačkog srca. Žestoki, srčani, pošteni sudar ulice, ranog Springsteena i Phila Spectora. Istinski "wall of sound". Nije ni čudo da ih Boss toliko gotivi (gostovao je na prethodnoj ploči, a prošle su godine svirali s njim na turneji). Godine 2004. Marah nisu stvorili novi "Kids In Philly", njihov novi album nema jednu "My Heart Is The Bums On The Street", no pjesme "East", "Freedom Park" ili "Feather Boa" potpuna su duhovna obnova braće Bielanko. Nesputano tresu, udaraju, razigravaju i, što je najvažnije, pogađaju na pravo mjesto - u samo srce rock and rolla. ("Uličnu" istinu ne skrivaju niti albumi "Escondida" simpatične Jolie Holland, nekoć članice Be Good Tanyas, te "Wheels Of Fortune" legendarnih The Flatlandersa. Svakako probajte!)