Unicorns (Montreal, Kanada) više nalikuju kakvom drečavom modnom osvrtu s nezavisne glazbene scene, nego pravom bandu, no to ne znači da se uz njihov album ne možete malo zabaviti. Malo. "Who...itd." iskričavi je eklekticizam, stvoren po principu "svirajmo sve što mladi vole". Većina skladbi počinje soft-elektronikom kakvu sviraju Broken Social Scene, The French i sl. sastavi, no prilično prljavom, falširanom, što nakon nekog vremena gadno iritira. Toga su svjesni i Unicorns, pa su od polovice albuma ostali na preglednim uvodima u pjesme koje čas vuku na Franz Ferdinand, The Rapture i srodne hypere, čas podsjete na Pavement, pa zatim na neizbježne Flaming Lipse, itd.itd. Uostalom, probajte sami - ima za svakoga ponešto. I sve to bogato, pa i prebogato, začinjeno "pomaknutim" humorom (zgodne su, npr., pjesme o "duhovima" "Sea Ghost" i "Tuff Ghost", dok neke druge ne idu dalje od efekta torte u lice). Ukratko: pomodno i na trenutke zanimljivo. (P.S. iz sličnog okružja radije poslušajte psihodelični pop skupine Midlake. Njihov prvijenac "Bamnan & Silvercork" objelodanjen je za izvrsnu englesku labelu "Bella Union". Treći album njemačkih Lali Puna zove se "Faking The Books" i pravi je praznik sofisticirane sintetike i fuzziranih gitara.)