Otkud dolaze? Oni od kojih toliko strepimo,

dok nastranim krilom prekriti prijete

i ledenom sjenom naše predrago mjesto:

nježnoga prijatelja, akvadukt, cvijet.

Strašne Prisutnosti na odrazima voda

u kojima ogledaju se slavni, i kad jednom

plavokosi dječak zagrize zdušno

u jabuku, izranjaju u svom nečuvenu bijesu,

i mi shvaćamo da gluhe su šume i nebo

ne tetoši nikog: budni smo, i oni evo dolaze

kao seljaci, odlučni veoma i samosvjesni,

ali na nas je usmjerena njihova mržnja.

Mi jalovi smo pašnjaci na koje oni donose

gorčinu odbačenih; kušaju na nama

svoje očajanje, oni koji nose naš plač

kao sramotnu značku svoga progonstva.

Dozvali smo ih sami svojim opisom mjesta,

naše lažne topografije namamile su ih

u voćnjake kojih nikad nije bilo,

i isto takvo, meko-toplo ozračje utočišta.

Raspjevani od gladi za životom, zaveli smo ih

kao djevojke slapovima novca što tušte

s dalekih vrhunaca našega mišljenja:

ovamo, k našem svečanom zalazećem čudu.

Mislili smo – sigurno, bit će oni lijepi i mudri,

spremni otkriti draž u našim djetinjim lažima,

sreću među pustim kamenjem i priliku

da iz ovih stopa krenu graditi vrt.

Ali ovi što dolaze nisu čak ni djeca s

velikim očima što ih izgubismo i korakom

koji zauzima sav naš skučeni prostor

svojim bezobraznim nepoznavanjem granice.

Oni evo dolaze, već sasvim obučeni, naučeni

vladati se za stolom očeva gnjeva;

u majčinu ogledalu što iskrivljuje pogled,

oni otkrili su pravi i jedini smisao Znanja.

Za budućnost braka spremna je ipak

postelja naša; sva bjelina u nama uzmiče

pred grubim i trapavim mladoženjom,

no mi svejednako začinjemo u drhtavom trenu.

Jer i neplodan mora žudjeti da rodi mada

i pod kaznom Proljeća: nastrani koji strepi

od toga da bude prav, ni on ne može drugo

do zazvati iz tame kakva surova glavara.

Žutosmeđi i jedri tigar otmjeno promiče

okrugom novog krvoprolića; majmun se

osjeća potpuno kod kuće u župi što

odzvanja cerekom i lickanjem: ali omanusmo

kao njihovi učenici i naše suze izviru

iz ljubavi koju nikad nismo prerasli; naši gradovi

pretječu sva naša nadanja; čak i naše vojske

kazivati moraju našu potrebu za oprostom.

Ožujak 1939.