Večeras baš nešto ne pričam sa ženom, u naše vrijeme. Durim se. Rijetko se to događa, ali danas mi se baš duri. Pritisak nam je s tim tempom. Ja pokušavam raditi, pa sjedim kod mame u spavaćoj sobi za malim stolom, sa svojim kompom spojenim kablom od 20 metara na brzi internet. A ona bi trebala otfurati cure u vrtić, pa ih pokupiti i baviti se njima dok ja ne dođem. I to je tako sljedećih tjedan dana. A onda ona počinje raditi. U Zagrebu. I malo nam se urušava sustav. Valjda jer se mora izgraditi novi. Pa smo u turbulencijama. ...