Nakon što nas je Ken Stringfellow obradovao krasnim albumom "Touched", i drugi kraj autorske poluge The Posiesa oglasio se novom pločom, gotovo jednako dobrom. Riječ je o mini-albumu kojeg čini 7 covera (Jon kaže 6 i pol, što je možda i ispravnije). Ovo nije njegova prva ploča. Već je objelodanio jedan EP prije godinu-dvije.
Auerove obrade mogu se svrstati u tri kategorije:
1. posvete uzorima: "Green Eyes" Husker Du (eh...), "Love My Way" Psychedelic Furs, "Tears" The Chameleons,
2. potpora prijateljima: "Baby Bitch" Ween, "These Times" Swervedriver,
3. "štosne" obrade: "Beautiful Stranger" Madonna, "Bonnie & Clyde" Serge Gainsbourg (Steve Wynn ju je krasno otpjevao u duetu s Jonette Napolitano na albumu "Dazzling Display").
Moji favoriti su fantastična obrada suludih Ween "Baby Bitch" (!?), te tretman Madonnina hita koji u Auerovoj izvedbi zvuči tako tanano i lomno. Ona polovica (1/2) je instrumental "Bonnie & Clyde" s usempliranim Ramonesima. Ova pjesma bez vokala djeluje dosta sakato, moram priznati, no zvuči simpatično.
Uglavnom, Jon Auer je još jednom dokazao poznatu činjenicu da su tuđe pjesme, uz primjerenu emocionalnu "nadgradnju", bolji izbor od skrpanih originala. Kao i Stringfellow, ni on nije bitnije mijenjao svoju skaldateljsku vizuru, odavno potvrđenu u The Posiesima.
Da, sjetio sam se nečega. Vremena kada su se krajem osamdesetih raspali netom spominjani Husker Du. Grant Hart i Bob Mould objelodanili su prve samostalne ploče, a netko se dosjetio kako evocirati uspomenu na omiljeni band - treba naizmjenično poslagati Hartove i Mouldove pjesme i evo Huskera. Dalo bi se to napraviti i sa Stringfellowom I Auerom - tako bismo opet dobili The Posies, ali band s dva Grant Harta (ako znate na što mislim).