Marcel Pagnol razlikuje tri književna roda: poeziju, koja se pjeva, dramu, koja se govori, i prozu, koja se piše. Sukladno takvoj podjeli, a ovdje primjenjenoj na glazbu, B& J su pjesnici (kao što bi Chuck E Weiss bio dramatičar, a Chris Whitley romanopisac), i to ne makar kakvi. Glazba ponuđena konzumentu ovdje doseže rijedak nivo. Veselko Tenžera pisao je u svojim tekstovima o Zagrebu o snack barovima i njegovim junacima, ljudima koje ni profesionalci (pogotovo oni, zapravo) ne mogu nasmijati. Ovaj album pravilo je dvoje takvih ljudi, i predstavlja uglazbljenu ljubav koja svjedoči o prevladanom životu. Buddy i Julie Miller u pratećem su sastavu benda Emmylou Harris, a njihov album mala je enciklopedija americane u najboljem smislu te riječi. Melodično, čvrsto, kristalno jasno. Meni su sve pjesme dobre. U njihovoj pozadini kao da šetaju velikani: Van Zandt, Young, Parsons. Borges je govorio o knjigama i protu-knjigama. Primjenimo li to na glazbu, mogu vam reći kako bi zvučali Handsome Family da peru zube, recimo...