Valja odmah na pocetku reci da je ovo po mom skromnom mišljenju jedan od najboljih albuma u 2000-itoj!! Apsolutno remek-djelo!! Ovdje nema loše pjesme! Zanimljivi sublimat bluesa, roots-rocka, countryja, folka, gospela, jazza, soula, karipskih ritmova, cajuna, vodvilja, swinga i još nekih glazbenih utjecaja u kojeg se jednostavno zaljubite. Prisutnost svih ovih glazbenih smjernica ali i prepoznatljivost Joea Henryja, Nicka Cavea, Toma Waitsa, Cruel Sea, Johna Hiatta, Hugoa Racea, Screaming Jay Hawkinsa, Johnnyja Casha i mnogih drugih (svakim novim slušanjem na trenutak vas podsjeti na nekog do tada neotkrivenog), daje ovom albumu predznak vrhunski! Bocephus King živi i radi u Vancouveru, Kanada i po mnogima je trenutno jedan od najkvalitetnijih kanadskih autora. Svojim prvim albumom Joco Music iz 1996. (kojeg je inace dosta teško nabaviti) pobuduje zanimanje kriticara i slušatelja, a svojim slijedecim albumom za New West Records A Small Good Thing iz 1998. (takoder remek-djelce) prispodobljuje i zavidan broj obožavatelja. Samo da spomenem da je izabran u mnoge top-ten liste za 1998. 2000-ita donosi na svijet The Blue Sickness! Uz pomoc svojih Rigalattosa; Doug Fujisawa (klavir, klavijature), Darren Parris (bas, vokal, percussion), Dan Perry (bubnjevi), Paul Rigby (gitara, lap-steel, mandolina) te nekolicine pridruženih raznih instrumentalista i pratecih vokala, Bocephus definitivno dokazuje svoj ogroman potencijal i talent. Pjesme su mu narativne strukture s temama o ljubavnicima, prostitutkama i društvenim marginalcima kako to dolici pravom istinskom ''rock and roll bolesniku''. Album je kristalno cisto isproduciran tako da možete uživati u svakom pojedinom instrumentu i vokalu. Eight And A Half nas uvodi u cudesan svijet ''plavog bolovanja'' i odmah na pocetku nas osvaja svojim Hugo Race-wreckeryjevskim ritmom. Slijedeca je karipsko-suolska Josephine, a iza nje blueserska Mess Of Love. The Worst Friend zvuci kao da Bad Seeds sviraju sa Joe Henryjem kao vokalom, a tekst je napisao njegovo velicanstvo Nick! The Blue Sickness je jedna od cestih ljubavnih tužaljki ali ovaj put sa veselim trubacima. Onda malo utjecaja Toma Waitsa u Please Answer The Phone Please (nazivom me podsjeca na carverovsku pricu Will You Please Be Quiet, Please). Slijede Honey Baby i The Way The Story Goes sa hipnoticnim starinskim (40-te) jazz-blues zvukom. Prekrasna je i soul-gospelovska Precious Things. Ljubavni duet sa Jane Sawyer u My Blue Soul polako rastužuje jer se približavamo kraju. Bocephus nas totalno dotuce sa prekrasnom baladom o bezizlaznosti Hustler's Lament i na kraju sa definitivno jednom od najboljih pjesama koje sam cuo u posljednje vrijeme Ballad Of The Barbarous Nights! Nakon svih onih jedanaest pjesama o ružno-lijepom svijetu za kraj nam porucuje: ''There's no need to worry my friend, I don't think the world's going to end, Don't let it frighten you, I'm standing right by you''! Bocephus je kralj! ''Why didn't anybody tell me, that this stuff would make you crazy?''